Sin je tragično poginuo u prometnoj nesreći – tada je majka vidjela zadnju poruku koju je namjeravao poslati

Svi smo to makar jednom učinili. Brzinska poruka prijatelju da im javimo da smo na putu do njih ili jedno „volim te“ mami samo zato što smo joj to htjeli reći.

Iako se slanje takve brze poruke čini kao nešto uobičajeno i bezopasno, Joyce Osborne zna da može biti i pogubno.

U 1:08 u jutro, 12.2.2016. godine, njezin je sin, Thomas Anthony Kohn, nestao iz njezinog života i života njegovih troje djece zbog „obične“ poruke prijatelju.

„Thomas je taman tipkao poruku kada je sišao s glavne ceste vozeći 120 km/h“, Joyce je podijelila, „Tada je udario u bankinu i nastavio se kretati dok se prednji dio vozila nije zabio u betonsku konstrukciju. Njegovo se vozilo odvojilo od zemlje te se je, sudeći prema tragovima na cesti, kotrljalo po cesti te se zaustavilo na vozačevoj strani, blokirajući nadolazeći promet. Donji dio vozila je bio jako oštećen te se zapalio tako da je uskoro cijelo vozilo bilo obavijeno plamenovima“.

Foto: Facebook

Thomasovo je tijelo bilo toliko spaljeno da su ga morali kremirati. Nakon što je majka uspjela prihvatiti što se dogodilo nakon nekoliko dana, imala je nekoliko pitanja koja su zahtijevala odgovor.

Jedno od njih bilo je: „Koja je to poruka bila TOLIKO važna da ju je njezin sin platio svojim životom?“

„Odgovor mi je bio jako blizu, ali sam trebala mnogo hrabrosti da se s njim suočim“, napisala je Joyce, „Željela sam znati koja je to poruka bila tako važna da je oduzela mog sina od mene i drugih ljudi koji ga vole. U konačnici sam pogledala na mobitel i tamo je bila poruka. Poruka koju je pisao u trenutku nesreće.“

Bilo je očito da su se Thomas i njegov prijatelj dopisivali neko vrijeme prije te zadnje poruke koju nikada nije stigao poslati.

„Dok sam čitala poruku koju je pisao, obuzela me ljutnja“, nastavila je Joyce, „Bila je to tako obična poruka koja je sigurno mogla čekati. Ta je poruka mnogima promijenila živote. Moj je sin ostavio iza sebe troje djece, dva dječaka i djevojčicu, koji nisu imali ni deset godina. Oni nikada od njega neće dobiti „volim te“, poljubac, zagrljaj ili dugotrajne uspomene. Ostao nam je zadatak da ga držimo živim u srcima njegove djece. Često razmišljam kakva budućnost čeka moje unuke. Njihov je otac trebao biti tu da ih ohrabruje kada prvi put ne uspiju u nećemu. On neće biti tu kada maturiraju, kada uspiju u poslu, kada stupe u brak ili kada budu imali svoju djecu. Moj sin neće biti ovdje da i sam ima unuke. To ne treba biti tako.“

Od Thomasove smrti, Joyce je postala zagovornik protiv neoprezne vožnje.

Foto: Facebook

„Neoprezna vožnja je svaka vožnja u kojoj pozornost nije usmjerena isključivo na vožnju“, rekla je, „Kada odlučite neoprezno voziti ne stavljate samo sebe u opasnost, nego i druge sudionike u prometu. Roditelji trebaju biti primjer svojoj djeci te im objasniti koje su posljedice takve vožnje. Nesreće zbog neoprezne vožnje je vrlo lako izbjeći. Razmislite prije nego sjednete u vozilo. Nemojte da MOJA priča postane VAŠA.“

U Facebook objavi ove godine Joyce je napisala još jedno upozorenje ukazujući na razlog smrti njezina sina, a objava je podijeljena gotovo 400 000 puta:

„12.2.2016. u 1:00 sat u jutro moj je sin stradao u prometnoj nesreći. Nesreća je bila uzrokovana nepažnjom mog sina Thomasa koji je pisao poruku na mobitelu. Moje dijete je imalo vozačku dozvolu i znalo je kako voziti pravilno. Bila je to smrt koja se nije trebala dogoditi, a sada drugi osjećaju posljedice. Životi moje unučadi zauvijek su promijenjeni. Naša slomljena srca nikada neće zacijeliti.

Zauvijek sam promijenjena. Još se uvijek učim nositi s tim. Pokušavam se naučiti kako da izgledam sretno za svoje unuke iako sam u bolovima. Tugujem za Thomasom. On nije tu da vidi kako mu djeca rastu. Tugujem za prijateljima kojima nedostaje. Thomas je te noći donio vrlo lošu odluku koja je promijenila mnoge živote.

On nikada više neće napraviti nekakvu psinu, nikada neće reći svojoj djeci da ih voli, sve je to nestalo te noći.

Mislite li da je u redu neoprezno voziti? Prije nego se odlučite na takvo što, pitajte se želite li da vas vaši roditelji moraju sahraniti ili da vaša djeca odrastu bez vas?

U sjećanje na Thomasa molim vas da podijelite ovu poruku. Možda može spasiti vaš ili nečiji život. Zapitajte se kako biste se osjećali da je netko smrtno stradao zbog odluke koju ste vi donijeli dok ste vozili. Ne možete raditi više stvari odjednom dok vozite! Tako je jednostavno!“