9 stvari koje nas slika Dobrog pastira uči o Kristu

slika Dobrog pastira uči o Kristu

Što nas to slika Dobroga Pastira uči o Kristu?

1. Krist je Bog

Govoreći o sebi kao o Dobrom Pastiru, Krist koristi usporedbu iz Staroga zavjeta koja se odnosi na Boga. Najpoznatiji Psalam, 23. govori o Gospodinu kao pastiru i upravo kao da ovaj psalam nadahnjuje Isusov govor u današnjem evanđelju.  I na drugim mjestima, poput  Ps 80,1; Post 48,15; PS 28,9; Iz 40,11, Boga se opisuje kao Pastira Izraelova. Upravo će se sva punina Božjeg “pastirstva” očitovati u Kristu. Za ondašnje ljude, koji su razumjeli odnos pastira i stada, nije bilo ljepše usporedbe.

2. Krist voli svoje stado

Sve pozitivne karakteristike pastira prema stadu, koje ćemo nadalje spomenuti, kreću od ljubavi pastira prema stadu. On mu daje svu pažnju, vrijeme, potpuno se posvećuje stadu i odriče se mnogih stvari kako bi zadovoljio sve potrebe stada. Poput ovčica koje pripadaju pastiru, koja su njegova su svojina, tako je Krist i nas otkupio za sebe. Njegov smo, dragocjeni narod. Pripadamo njemu, a time imamo i svu njegovu zaštitu. Njegovi smo, ne zato što smo zbog nečega posebni, već zato što nas ljubi.

3. Krist hrani svoje stado

Kao vojnik pastir, često sam vodio stado na pašu. Nisam bio jedini pastir, tako da moj red nije bio svaki dan, no stado je svakoga dana moralo jesti. Trajalo je to po nekoliko sati. I dok sam ležao na travi, stado je bezbrižno paslo na zelenoj paši (Šteta što tada nije bilo mobitela i facebooka da prikratim vrijeme).  No, i kada stado nije moglo van, hrana im se morala dati. Pastir se brine da u svim vremenskim uvjetima stado bude nahranjeno. Bog je onaj koji nas hrani, kako kaže psalmist, „trpezu pred nama prostire“. No, ta hrana je puno više od zemaljske hrane. On nas hrani svojom Riječju i nebeskom hranom. On nas želi hraniti svojom Rječju svakoga dana i svojim blagoslovljenim Tijelom i Krvlju svaki puta kada smo u zajednici Božjega naroda. No, mi smo ti koji često ostajemo gladni, jer ne želimo hranu Njegove Riječi i Stola Gospodnjega. Zbog toga osjećamo duhovnu slabost i malaksalost. A ne mora biti tako.

4. Krist brine za svoje stado

Osim što ga hrani, pastir brine i za sve druge potrebe stada. Da mu bude toplo, da bude zaštićeno,da vrata od ovčinjaka budu dobro zatvorena. U Isusovo vrijeme pastir je doslovno spavao na vratima ovčinjaka, čineći tako od svoga tijela vrata. Zato Isus kaže “Ja sam vrata”. Krist je taj koji brine za sve naše potrebe i koji je tu uvijek uz nas.

5. Krist liječi svoje ovčice

Pastir će i sam pomoći ovčici u nevolji, ili se pobrinuti da ovčica dobije adekvatnu pomoć kada je bolesna. I u našim bolestima imamo se kome uteći. Krist je naš liječnik. On liječi naše tjelesne bolesti, ali puno više od toga, on liječi naš duh. Ta sigurnost i mir kojega Bog daje dušama našim  vrijednije je od svega što čovjek može posjedovati na ovoj zemlji.

6. Krist štiti stado

Pastir će zaštiti svoje stado od nasrtaja vukova i drugih grabežljivaca. Kome ćemo se mi uteći u nevolji? Tko nas može zaštiti od zla, propasti i nevolje? Krist je Dobri Pastir koji nas štiti od našeg najvećeg neprijatelja, đavla, koji nas želi rastrgati i uništiti. Samo smo u rukama našega Dobroga Pastira sigurni. Isus nam obećava da nas ništa ne može oteti iz njegove ruke.

7. Krist traga za izgubljenom ovčicom

Pastir ne napušta izgubljene ovčice. On ostavlja, kako Krist kaže, 99 ovaca kako bi našao jednu izgubljenu. Koliko puta smo i mi bili ti koji smo skrenuli s puta, udaljili se od stada i pastira. No Krist je tražio, našao i na pravi put vratio. Nismo mi ti koji njega traže. On je taj koji nas traži, nalazi o do cilja vodi.

8. Krist vodi svoje stado

Ovčice slijede svoga pastira. One poznaju njegov glas a on poznaje svaku svoju ovčicu, kako Isus kaže, po imenu. Odnos između pastira i svake pojedine ovce jest odnos poznavanja. Oni se međusobno poznaju, prepoznaju. I zato pastir ne tjera već vodi stado. Nekada, kada šetam svoga psa, poznanici koje sretnem me znaju pitati: “Tko koga šeta?”.  Nekada se doista čini da moj Medo šeta mene. No, ovčice idu uz nogu svome pastiru. Nisu one te koje vode nego pastir. Tako bi trebalo biti u našem kršćanskom životu. Krist je taj kojega mi trebamo slijediti. Mi bi ponekad htjeli da Krist slijedi naše želje, naše svjetonazore, da se prilagođava nama. Htjeli bi zapravo da mi idemo naprijed i da Krist slijedi nas.  No, mi njega trebamo slijediti jer on ne samo da zna put – On jest put. A on će se na tome putu brinuti da ne budemo gladni, žedni, ugroženi i da ne zalutamo. On će nas sigurno dovesti do cilja.

9. Krist daje svoj život za stado

Iako su pastiri puni požrtvovnosti i ljubavi za svoje stado, stado je to koje se na kraji  žrtvuje za svoga pastira. Ono mu daje odjeću (vunu), hranu (mlijeko i na kraju meso). Ovce daju život za svojega pastira. No, Krist je Dobar Pastir koji daje svoj život za ovce, za stado. To je apsurdnost odnosa koji se ne pojavljuje prvi puta u Kristovom djelovanju. On, koji treba biti služen, služi, on kome se trebaju prati noge, pere noge drugima, on, koji bi trebao kazniti nepravedne, prima kaznu za nas. I tu ljubav Krista kao Dobroga Pastira dolazi do svoje kulminacije.

Mogli bi smo nastaviti s usporedbama dobroga pastira i Krista prema nama, no ovih nekoliko spomenutih točaka neka nas ohrabri da nastavimo slijediti našega Dobroga Pastira i iskazivati mu neizmjernu ljubav, jer on je nas ljubio prvi.

Autor: Jasmin Milić; Izvor: Ipaprkc.org

Reci što misliš