Majka Eliza Bahneman je bila slomljena jer joj nitko nije čestitao kada je rodila kćer. No, to je nije zaustavilo da proslavi život svoje kćeri na najbolji način.
Djeca dolaze u svim oblicima, veličinama i osobnostima. Ono što bismo mi mogli nazvati nedostatkom, Bog vidi kao remek-djelo. Stvorio nas je da odražavamo Njegovu slavu i svjetlo, koje ponekad izgleda drugačije.
Eliza je svjetionik nepokolebljive ljubavi
U svijetu koji je često fiksiran na uobičajene predodžbe ljepote i normalnosti, Eliza Bahneman stoji kao svjetionik nepokolebljive ljubavi i žestokog zalaganja za svoju kćer Isabellu. Majčina ljubav odražava Božje remek-djelo, bezgraničnu silu koja nadilazi sve granice i prkosi svim očekivanjima.
U dubini majčinskog srca poput Elizinog, nazire se Isus, jer njezina ljubav ni odanost ne poznaje granice. Ona odražava bezuvjetnu ljubav Božanskog Stvoritelja, prihvaćajući svoju djecu u svim njihovim nesavršenostima i njegujući ih kao savršena remek-djela kakva jesu.
Djevojčica je rođena s rijetkim sindromom
Isabellin dolazak na svijet nije dočekan tipičnim veseljem kakvo bi se moglo očekivati pri dolasku novorođenčeta. Rođena je s Treacher-Collinsovim sindromom, genetskim stanjem koje predstavlja duboke izazove, posebice u razvoju kostiju lica.
Od samog početka Isabella se suočila s krajolikom prepunim zdravstvenih prepreka – mikrotija, gubitak sluha, udubljena čeljust i rascjep nepca među njima. Ali usred početnog šoka i neizvjesnosti, ljubav Elize Bahneman prema kćeri ostala je postojana i nepokolebljiva.
Dok je Eliza prvi put držala Isabellu u naručju, znala je da će njihovo putovanje biti drugačije. Ipak, unatoč osudi svijeta, njezino je srce preplavljeno ljubavlju i žestokom odlučnošću da slavi Isabellino postojanje.
Isabella zaslužuje da bude slavljena
Elizino majčinsko putovanje krenulo je neočekivano, obilježeno trenucima zbunjenosti, ispitivanja i boli. Ipak, kroz sve to, ostala je odlučna u svom uvjerenju da Isabella zaslužuje biti slavljena zbog jedinstvenog remek-djela kakvo jest.
Eliza je rekla: “Znala sam da će moje majčinsko putovanje biti drugačije, no moje dijete zaslužuje slavlje.” Dodala je: “Bila sam spremna razgovarati o njoj, odgovarati na pitanja i podizati svijest o njezinom stanju.”
Ali nisu se svi koji su vidjeli Isabellu tako osjećali. “Jednom je starija žena pogledala Isabellu i rekla svom mužu, ‘Pogledaj tu djevojčicu, nešto nije u redu s njom.’ To je boljelo. Samo želim da ljudi budu ljubazni i puni razumijevanja.” Dodala je: “Svijet ne bi bio toliko šaren da su svi isti, i da smo svi rođeni s razlikama, ali da su neke vidljivije od drugih.”
Majčina ljubav
Unatoč buljenju i bolnim primjedbama, Elizina ljubav prema Isabelli nema granica. Sa svakim osmijehom i svakim pozdravom, Isabella zrači živahnim duhom i inteligencijom koja osvaja sve koji je upoznaju. Premda izazovi mogu obilježiti putovanje, Eliza ostaje predana oslikavanju puta ispunjenog ljubavlju, ljubaznošću i razumijevanjem za svoju kćer.
Eliza Bahneman podsjeća nas na ljepotu naših razlika u svijetu koji često traži usklađenost. Isabellina prisutnost dokaz je otpornosti ljudskog duha i preobražavajuće moći ljubavi.
Kao što Eliza elokventno kaže: “Volimo Isabellu više od svega. Ona je sve što smo ikada željeli i više.” Tim riječima, prava ljubav nadilazi uočene nesavršenosti, obasjavajući svijet bezgraničnim Božjim svjetlom i ljepotom.
