Priča o 67-godišnjem Andreju Čertkovu, koji je u travnju 2025. godine nestao tijekom presjedanja u Istanbulu, potresla je i nadahnula javnost.
Proživjevši više od godinu i pol dana na ulici bez dokumenata, narušena zdravlja i potpunog gubitka pamćenja, Andrej je lutao turskom metropolom sve dok njegovu tešku sudbinu nije promijenio susret s turskom volonterkom Su Kulačatan.
Prijeteće zdravstveno stanje, rane na nogama i teška upala pluća doveli su ga na rub iznemoglosti. Za razliku od mnogih koji su prolazili pokraj njega, Su nije okrenula glavu. Potražila ga je na ulici, okupala, nahranila, pružila mu medicinsku skrb i primila ga u svoj dom. Jedini trag o njegovu životu bio je izgužvani papirić u džepu s imenom i brojem leta.
U želji da mu pomogne pronaći obitelj, Su je kontaktirala lokalne medije. Fotografija objavljena u novinama ubrzo je obišla društvene mreže te doprla do ruskih novinara i Andrejeve obitelji koja ga je neumorno tražila putem Interpola. Premda se zbog teškoga stanja nije mogao sjetiti većine detalja iz svoga života, prepoznao je svoju 92-godišnju majku kada su mu pokazali njezin lik.
Uz pomoć veleposlanstva i organiziranu pratnju, Andrej se u rujnu 2026. godine sretno vratio u domovinu. Volonterka Su ispratila ga je do samog ulaza u zrakoplov, darujući mu novu odjeću i iskrene želje za miran i zdrav život.
Ova dirljiva priča nam doziva u pamet neprocjenjivu vrijednost milosrđa i suosjećanja. U svijetu punom užurbanosti, postupak ove mlade žene ostaje svijetao primjer ljubavi prema bližnjemu i dokaz da dobrota može premostiti sve jezične, kulturne i geografske prepreke.
