Bok, moje ime je Eddie Turner, pastor sam već više od 40 godina i iako sam odrastao u crkvi, cijeli sam život proveo u crkvi.
Tako započinje potresno i nadahnjujuće svjedočanstvo čovjeka koji je služio Bogu cijeli svoj život, a ipak se jednog dana našao na rubu ponora. Njegova priča nije samo priča o borbi s vlastitim mislima — to je priča o susretu s Gospodinom koji mijenja sve.
Pastor Eddie dolazi iz duhovne loze: njegov djed i majka također su služili Bogu. Odrastao je uz propovijedi, pjesme i biblijska učenja. No, kako sam priznaje:
Nitko me nikada nije naučio što da mislim, a što ne.
U kasnim dvadesetima, u njegov se život uvukla oluja — napadaji misli, paranoje, strahova i optužujućih ideja. Tjeskoba ga je doslovno prikovala za kuću. Dani bez sna, glavobolje i duhovna agonija postali su njegovo svakodnevno iskustvo. U očaju, samo je mogao zavapiti: Gospodine Isuse, moraš doći i pomoći mi. Gubim razum, ludim.
Taj očajnički krik nije ostao neuslišan. Pastor opisuje nadnaravno iskustvo: dok je ležao licem prema dolje na tepihu, osjetio je prisutnost. Podigao je glavu i ugledao – Isusa.
Njegove su oči bile poput tekućeg stakla, kosa mu je dodirivala ramena. Imao je dugu haljinu, njegov je osmijeh bio tako ljubazan, tako primamljiv, tako topao.
Isus ga je pitao: “Eddie, što želiš da učinim za tebe?”
U toj slici — misli kao pare — ležala je sloboda. Isus mu je, doslovno, izvlačio iz glave “transparente” na kojima su bile ispisane laži kojima ga je sotona mučio:
“Opsjednut si demonima.”
“Bog te ne voli.”
Svaki od tih transparenata Isus je uzeo, puhnuo u njih, i oni su nestali – kao para. Ali to nije bio kraj. Pogledao je u kut i rekao: “Tu je tvoj problem.”
Tamo, u kutu sobe, stajala su dva mala demonska stvorenja, u strahu pred Gospodinom. Iako tada nije znao mnogo o demonima, Eddie je odmah prepoznao istinu: duhovna borba bila je stvarna.
Nakon tog susreta, borba nije odmah završila. Misli su se vraćale. Ali s vremenom, i uz Božju riječ, oslobodio se. Jednog dana, dok se molio, osjetio je kako se uzdiže sa stolice, gravitacija je nestala – i našao se u raju.
Ljudi pitaju me jesam li udahnuo kisik – ne, disao sam ljubav. Ljudi žive od ljubavi u raju.
Tamo mu je Isus rekao: “Volim te.” I zagrlio ga. No, premda nije želio natrag, morao se vratiti – zbog svoje obitelji i zbog misije.
Po povratku, telefonski pozivi nisu prestajali. Ljudi su dolazili, tražili pomoć: “Mučimo se u svom misaonom životu.” Tada je shvatio: njegov poziv je jasan – služiti onima koji se bore u umu, onima koji su zarobljeni u tamnici misli.
Danas njegova služba donosi nadu tisućama.
Možda ste i vi mučeni. Možda vam se neka misao, slika, prizor ili sjećanje stalno vraća. Želim vam reći da je Gospodin zabrinut za vas, da vas voli.
Na kraju svjedočanstva, Eddie ne nudi savršenu formulu, nego nepokolebljivu istinu:
“Odgovor za prevladavanje opresivnih demonskih optužujućih misli je u Božjoj riječi. Možda nemate viziju kakvu sam ja imao, ali imate Božju riječ – i to je mač, to je štit.”
Njegova molitva danas je za svakoga tko se osjeća zarobljenim vlastitim mislima. Da Božji mir prostruji kroz srce i duh svakoga tko čita ove riječi.
Veći je Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu.
Ne odustajte. Pobjeda je moguća. Ime joj je Isus.
