Fotograf A. J. Laberinto nije mogao vjerovati svojim očima. Dok je fotografirao naletio je na golu bebu kako spava nasred javnog i pretrpanog stepeništa. Kao da to nije bio dovoljno šokantan prizor, činilo se kao da je jedina osoba koja to primjećuje!
2014. J. Laberinto je istraživao ulice Manile na Filipinima u travnju 2014. godine. Dok je razgledavao svjedočio je nečem što je zaista srcelamajuće.
Na prljavim stepenicama uličnog pothodnika ležala je beba i spavala. Iako je A. J. zastao u nevjerici, nitko se od prolaznika nije obazirao. Lokalci su toliko navikli na epidemiju beskućne djece da se nešto ovako uzima kao svakodnevnica.
A. J. je dao objašnjenje uz fotografiju djeteta na Facebooku:
„Stajao sam tamo i slikao sa mobitelom, okrenuo sam se i ugledao to dijete. Tek sam nedavno počeo slikati sve i svašta po Manili.
Stajao sam tamo neko vrijeme a beba je samo ležala na podu. Nije umirala nego je čvrsto spavala. Prolaznici su vidjeli već dosta djece s ulice i beskućnika i znali su kako reagirati, samo su prolazili pokraj djeteta.
Kada sam završio s fotografiranjem upitao sam poznata lice kraj stepeništa, ljude koji zapravo žive kraj tih stepenica, gdje su roditelji tog djeteta. I taman se u tom trenutku pojavila žena sa prljavom odjećom i odmah odnijela dijete. To se dogodilo u nekoliko trenutaka. Djetetu sam prije četiri dana donio hrane, a ono i dalje živi na ulicama, jedinim krevetom kojeg je ikada znao.“
Iako su ove fotografije stare četiri godine one i dalje stoje kao podsjetnik koliko bešćutni možemo postati na patnju ako nismo oprezni. Gola beba koja spava možda će nas šokirati, no često ni ne primijetimo beskućnika na našim ulicama. Molimo se da će ove fotografije biti podsjetnik svim kako se trebamo držati svoje humanosti i da trebamo biti dobrota i ljubav ovome svijetu koji to očajno treba.
„Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.“ (Izr 14, 31)
