Kada razmišljamo o Isusovim upozorenjima o kraju vremena, misli nam često bježe prema apokaliptičnim slikama ratova, gladi i velikih potresa. Ipak, ako pažljivo čitamo 24. poglavlje Evanđelja po Mateju, primijetit ćemo nešto zapanjujuće.
Isusova prva reakcija na pitanje učenika o svršetku svijeta nije bila o geopolitičkim krizama ili klimatskim katastrofama. Njegova prva zapovijed bila je iznimno jasna: „Pazite da vas tko ne zavede.“
Prijevara je, prema Isusovim riječima, najveća opasnost koja vreba vjernike u posljednjim danima. Zašto je ona opasnija od otvorenog progonstva? Povijest Crkve pokazuje da progonstvo, koliko god bilo bolno, zapravo čisti i jača vjeru onih koji ostaju u Kristu.
Kada je vjernik suočen s fizičkom prijetnjom, on točno zna tko je neprijatelj i na čijoj strani stoji. Međutim, prijevara ne napada izvana, ona zamjenjuje istinu iznutra, čineći štetu koju je teško odmah uočiti.
Prevareni čovjek ne bježi nužno od religioznosti. Naprotiv, on često misli da revno služi Bogu dok zapravo slijedi lažnog učitelja ili iskrivljeno evanđelje. To je tiha zamka koja ne plaši mase, nego ih privlači obećanjima koja zvuče duhovno privlačno. Prijevara radi tako dobro jer rijetko izgleda kao zlo. Ona obično nudi upravo ono što ljudsko srce u strahu i nesigurnosti želi čuti.
Vješta imitacija
Ovaj se obrazac jasno ocrtava i u 6. poglavlju Otkrivenja. Prvi pečat koji se otvara u nebesima ne donosi odmah rat ili glad, već oslobađa 1 jahača na bijelom konju. On nosi krunu i luk te izlazi kao pobjednik. Mnogi biblijski tumači u ovom jahaču vide vještu imitaciju Krista. To je slika lažnog donositelja mira koji zavodi cijeli svijet prije nego što nastupi pravi kaos i uništenje.
Biblija nas u Drugoj poslanici Timoteju upozorava da će doći vrijeme kada ljudi jednostavno neće podnositi zdrava nauka. Umjesto toga, tražit će učitelje koji će im „škakljati uši“ i potvrđivati njihove vlastite želje i poglede na svijet.
Otpadništvo od vjere ne događa se nužno zato što Biblija više nije dostupna, nego zato što njezina istina postaje previše zahtjevna za moderan život.
Najstrašnija faza ovog procesa je ono što Pismo naziva „djelovanjem zablude“. To je trenutak u kojem Bog dopušta ljudima da povjeruju u laž koju su sami uporno birali umjesto istine. Kada 1 srce sustavno odbija Božju Riječ, ono s vremenom gubi samu sposobnost raspoznavanja dobra i zla. Tada lažni proroci mogu činiti velika znamenja, poput spuštanja ognja s neba, a neoprezni će u tome vidjeti Božji prst.
Kao vjernici, moramo shvatiti da natprirodna moć nije uvijek potvrda Božje prisutnosti. Naša jedina sigurna obrana u ovim vremenima nije traganje za novim iskustvima, već duboka ukorijenjenost u Riječi. Samo nas iskrena ljubav prema istini može sačuvati od zabluda koje dolaze prerušene u svjetlo, a zapravo vode u potpunu tamu.
