Mnogi vjernici proživljavaju duboku unutarnju krizu kada se iznova nađu u zagrljaju istoga grijeha. Osjećaj krivnje tada se pretvara u razarajući osjećaj prijevare, a unutarnji glas šapće kako vaša vjera nije stvarna.
Ako se pitate je li vaša borba dokaz da se još uvijek borite ili je pak vaš neuspjeh dokaz da ste lažni vjernik, važno je razumjeti teologiju borbe. Činjenica da ste iscrpljeni i da mrzite taj grijeh zapravo je snažan dokaz duhovnog života jer mrtvo tijelo ne pruža otpor struji.
Sveto pismo nudi utjehu kroz riječi apostola Pavla koji u poslanici Rimljanima priznaje da čini zlo koje ne želi, a ne dobro koje želi. To nije bio vapaj početnika, već čovjeka koji je napisao pola
Novog zavjeta, čime je potvrdio da prisutnost borbe ne znači gubitak spasenja. Problem često leži u tome što se fokusirate na upravljanje grijehom umjesto na promjenu srca. Što više snage trošite pokušavajući ne misliti na grijeh, to ga više pojačavate u svom umu, pretvarajući kršćanstvo u iscrpljujući popis zabrana.
Istinska sloboda
Istinska sloboda ne dolazi kroz snagu volje kojom pokušavate izbaciti mrak iz sobe, već kroz paljenje svjetla. Ne prestajete griješiti zato što mrzite grijeh, već zato što više volite Isusa. Mnogi upadaju u zamku srama, misleći da moraju patiti u izolaciji kako bi ponovno zaslužili Božje povjerenje. Takvo kažnjavanje samoga sebe zapravo je oblik duhovnog ponosa koji sugerira da Isusova žrtva nije bila dovoljna za taj konkretni prijestup.
Isus ne gasi tinjajući stijenj niti lomi napuknutu trsku, već zaklanja taj slabašni plamen svojim rukama. Svetost nije potpuna odsutnost borbe, već prisutnost napretka, čak i ako taj napredak izgleda kao šepanje prema naprijed. Kada padnete, neprijatelj želi da čekate dok se sami ne očistite prije nego što mu se obratite molitvom. Međutim, Bog želi da mu donesete svoju prljavštinu izravno pod križ jer se grijeh najbolje razvija u mraku i tišini.
Vaša odluka da ostanete u ringu i nastavite borbu signal je da neprijatelj nije pobijedio. Nemojte dopustiti sramu da vas drži u izolaciji jer niste sami na tom putu. Svaki put kada ustanete nakon pada, potvrđujete da Duh Sveti i dalje djeluje u vama.
Bog ne gleda samo na vaš pad, već na vaše ruke koje su podignute prema Njemu tražeći pomoć. Nastavite se boriti iz pobjede koju je Krist već izvojevao, a ne samo za nju.
