Svaki čovjek na zemlji ima svoje ime — osobno, jedinstveno i neponovljivo. Od milijardi ljudi koji su ikad živjeli, nitko nije potpuno isti. A ako vjerujemo da nas je Bog stvorio, tada znamo i da On poznaje svako ime, svaki glas, svaku misao.
Još od početka čovječanstva Bog čovjeka doziva po imenu. Kada se Adam sakrio nakon grijeha, Bog ga je pozvao: „Adame, gdje si?“ Taj poziv odzvanja i danas — “čovječe, gdje si?” — jer Bog i dalje traži one koji su zalutali.
U Pismu čitamo mnoge trenutke kada Bog osobno zove ljude i mijenja njihove živote. Kada je Mojsije čuvao stado svoga tasta u pustinji, Bog ga je pozvao iz gorućeg grma: “Mojsije, Mojsije… izuj obuću s nogu, jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.”
Taj poziv nije bio samo riječ — bio je početak novog života. Mojsije, koji se smatrao nesposobnim, postao je vođa svoga naroda. Kad čovjek u poniznosti priznaje svoju slabost, Bog mu daje snagu i svrhu.
Bog zna tko si
Bog je po imenu pozvao i Samuela, koji je na Njegov glas odgovorio: “Govori, sluga tvoj sluša.” Kasnije je postao prorok koji je vodio Izrael. I prorok Ilija, kad je bježao u strahu, čuo je Božji tihi glas — ne u oluji, ni u ognju, nego u šapatu blagog lahora. Bog ne viče. On govori u tišini, onima koji žele čuti.
I Gospodin Isus znao je svako ime. Kada je prolazio kroz Jerihon, pogledao je carinika na smokvi i rekao: “Zakeju, siđi brzo! Danas moram biti u tvojoj kući.” Isus je znao njegovo ime, znao njegovo srce, i donio mu spasenje. Zakej je bio izgubljen, ali pronađen — jer Bog nikoga ne zaboravlja.
Kada klekneš u molitvi, nikad se ne moraš predstaviti. Bog već zna tko si. Zna tvoje ime, tvoje misli, tvoje strahove. Tvoje ime urezano je u Njegove dlanove. I ako pripadaš Njemu, tvoje će ime biti zapisano u Knjizi života.
Zato se ne boj. Bog te poznaje. On te zove po imenu — i kaže: “Ti si moj.”
