Biblija nije samo stara knjiga; ona je temeljna hrana za ljudsku dušu, slična vodi koja stoljećima kruži zemljom i uvijek iznova vraća život. Baš kao što nas voda krijepi na vrhu planine ili tijekom teškog fizičkog napora, tako i Božja riječ, iako nam se ponekad čini poznatom, uvijek donosi novu svježinu onima koji su istinski žedni istine.
Isusova pouka u 25. poglavlju Matejeva evanđelja predstavlja Njegovu „oporuku“ – posljednje i najvažnije upute prije odlaska u muku i smrt. Kroz tri snažne slike – deset djevica, talente i posljednji sud – Isus nas poziva na budnost koja nadilazi puko fizičko bdjenje.
Probuđen kršćanski život znači imati aktivna osjetila koja prepoznaju srž postojanja i Božju prisutnost u svakom trenutku svakodnevice.
Središnja tema prispodobe o talentima nije materijalno bogatstvo, već činjenica da Gospodar slugama povjerava „svoj imetak“. Ključno je razumjeti da u ovaj svijet dolazimo bez ičega; sve što jesmo, svaka naša sposobnost i dah, zapravo su Božje vlasništvo koje nam je povjereno na upravljanje.
Fascinantno je da Gospodar, nakon što podijeli darove, odlazi na put i ostavlja nas u potpunoj slobodi. On ne stoji nad našim vratom svaki dan s kontrolom, već nam povjerava odgovornost da s Njegovim darovima upravljamo po vlastitoj savjesti i slobodnoj volji.
Mnogi upadaju u opasnu zamku
Naš odnos prema tim darovima često određuje našu životnu perspektivu. Mnogi upadaju u zamku „osjećaja zakinutosti“ i duhovne zavisti. Gledamo što drugi imaju, uspoređujemo se i zaključujemo da nismo dobili dovoljno za sretan život.
Takav stav rađa strah koji nas koči, zbog čega zakopavamo svoje potencijale iz straha od „strogog gospodara“. Nasuprot tome, probuđen čovjek živi u dubokoj zahvalnosti. On shvaća da, bez obzira na količinu primljenog, posjeduje nešto božansko što može i mora dijeliti s drugima.
Konačni test naše ljubavi prema Bogu događa se u susretu s bližnjima. Isusov poziv Petru: „Pasi ovce moje“, zapravo je poziv upućen svima nama. Naša ljubav prema Gospodinu ne smije biti dovoljna samoj sebi niti svedena na prolazne emocije. Ona mora postati vidljiva na ljudima oko nas.
Jesu li oni koji žive s nama nasićeni ljubavlju i pažnjom zato što mi ljubimo Boga?. Tek kada prestanemo gledati što nam nedostaje i počnemo dijeliti ono što imamo s onima koji su u potrebi, naši talenti donose stostruki rod i uvode nas u radost Gospodara.
