Što je Isus mislio kada je rekao: „Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade“?

U Luki 10,18 Isus kaže: “Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade.” Kontekst ovih riječi je povratak 70 (ili 72) učenika koje je Isus poslao da evangeliziraju i pripreme mu put ka Jeruzalemu (vidite stih 1). Kada su se sedamdesetorica vratila i dali svoj izvještaj, bili su radosni i pomalo iznenađeni: “i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime” (stih 17). Isusove prve riječi odgovora su bile: “Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade.” (stih 18).

Kada je govorio o Sotoninom padu s neba, Isus je vjerojatno imao na umu Izaiju 14,12: “Kako pade sa nebesa, svjetlonoša, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru narodâ?” Pad koji je Isus vidio se zbio nakon Luciferovog grijeha, prije nego što su Adam i Eva bili iskušani u Edenskom vrtu. U svom ponosu, Lucifer se uzdigao, ali Bog ga je zbacio sa njegovog mjesta u raju (ako i dalje ima ograničen pristup raju za sada, prema Jobu 1,6). Isusova izjava u Luki 10,18 govori o Isusovom prije-postojanju i Gospodinovoj pobjedi nad Sotonom u općem smislu.

Kada su se Isusovi učenici vratili da izvijeste o svojoj radosti zbog autoriteta nad demonima, Isus, u ne mnogo riječi, im govori da ne moraju biti iznenađeni. Sotona je pali neprijatelj, koji je uvijek bio podređen autoritetu Sina Božjega. Isus je poslao sedamdesetoricu u svom autoritetu, koji vrijedi iu demonskom području. Sotonin pad “kao munja” ukazuje da je njegov sud na nebu bio brz i očigledan. Ne samo da je Isus dao sedamdesetorici autoritet nad đavlima, već im je omogućio: “Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavca i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi.” (Luka 10,19).

Dok su se sedamdestorica radovala što su im demoni podređeni u Isusovo ime u Luki 10,17, Isus preusmjerava njihovo uzbuđenje na još veći blagoslov: njihovo spasenje! Isus govori: “Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.” (Stih 20). Istjerivanje demona ima privremenu, ograničenu dobrobit u ovom svijetu, ali to što je naše ime zapisano na nebesima je vječni, neograničeni blagoslov!

Otkrivenje 12,9 se odnosi na drugo vrijeme u kom je Sotona izbačen sa nebesa: “Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.” Vjerujemo da će se ovo dogoditi tijekom razdoblja nevolje kada će Sotoni jednom za svagda biti zabranjen pristup na nebesima.

Na kraju Velike Nevolje, Isus će se vratiti, zbaciti kraljevstvo koje je Sotona pokušao uspostaviti te će vezati đavla na 1 000 godina (Otkrivenje 20,1-3). Na kraju 1 000 godina, Sotona će biti oslobođen za jednu konačnu bitku, ali će opet biti poražen i bačen u ognjeno jezero za cijelu vječnost (Otkrivenje 20,7-10).

Isus ima moć nad Sotonom i moć da nas spasi. I dan danas, vjernici se suočavaju sa duhovnim bitkama protiv sila zla (Efežanima 6,12). S Božjim Duhom, ne trebamo se bojati Sotone ili zlih duhova; umjesto toga, moramo ovisiti Božjoj snazi za pobjedu u našim duhovnim bitkama i vjerovati da će nas Bog sačuvati za naše nebesko nasljedstvo. “Jer je moćniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu.” (1. Ivanova 4,4).

Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivana R.