Je li reinkarnacija moguća

Posljednjih godina sve više ljudi počinje vjerovati u reinkarnaciju. Neki čak tvrde da je reinkarnacija prvo bila kršćanska doktrina i da su je crkvene vlasti izbrisale iz Biblije neko vrijeme nakon smrti apostola.

Podržava li Biblija ideju da mi živimo višestrukim životom – da se iznova i iznova rađamo, pri čemu isti duh nastavlja živjeti u različitim tijelima? Neki tvrde da je to Isus mislio kada je rekao Nikodemu: “Ako se tko ponovo ne rodi, ne može vidjeti kraljevstva Božjega.” (Ivan 3,3)

Da je to jedina Isusova izjava za koju znamo, mogao bi se steći utisak da je On zaista ostavio prostor za vjerovanje u reinkarnaciju. Međutim, Isus nije govorio o tome da se osoba rađa, umire i onda ponovno biva rođena u novom tijelu. On je govorio o Božjoj sili koja nas obnavlja – koja ulazi u naš život i ponovno nas stvara u našem sadašnjem tijelu. Samo dva stiha kasnije, Isus objašnjava što je time želio reći: “Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.” (5. stih)

U svom razgovoru s Nikodemom, Isus je govorio o krštenju i duhovnom novorođenju. Simbolika krštenja obuhvaća smrt, pogreb i uskrsnuće. Kada se osoba krsti, on ili ona “umire” svom starom načinu života, bova sahranjena u vodenom grobu i “uskrsava” u novi život. To je jedina vrsta reinkarnacije o kojoj je Isus učio: “reinkarnacija” kao Božje djece u ovom životu, a ne u sljedećem.

Ivan to objašnjava u prvom poglavlju svog Evanđelja: “A onima koji ga (Isusa) primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.” (Ivan 1,12.13)

Zbog toga je Isus došao na Zemlju, a ne da bi nam pružio šansu da prelazimo iz jednog života u drugi, pri čemu se reinkarniramo iz jednog tijela u drugo dok konačno ne dobijemo ono pravo. On je došao, živio i umro da bismo Ga mogli primiti kao svog Spasitelja i biti ponovno rođeni kao Božja djeca, još dok smo živi, u svom sadašnjem tijelu.

Što uče istočnjačke religije?

“Doktrina” o reinkarnaciji se zasniva na zakonu karme. Istočnjačke religije poučavaju da taj nepromjenjivi zakon upravlja svim što se događa u svemiru. Karma određuje da će sve što činite u ovom životu biti nagrađeno u sljedećem.

Nema apsolutno nikakve milosti u svijetu karme i reinkarnacije. Čelična ruka karme kontrolira sve što vam se događa. Ukoliko ste uspjeli nakupiti zalihu dobre karme putem pravednih djela, pobožnog života i davanja milostinje, onda će se zakon karme postarati da, kad umrete, budete reinkarnirani u zdravom tijelu i da živite na nekom prijatnom mjestu.

Ako ste se, naprotiv, cijelog života bavili kriminalom i zanemarivali pobožnost i religiju, vaš će sljedeći život biti bijedan. Kroz patnju ćete otplaćivati svoj dug svijetu i nastavit ćete se iznova rađati sve dok ga konačno ne otplatite. Tu nema božanske ponude opraštanja.

Slaže li se to s onim što je Isus vjerovao i učio?

Biblija kaže da su dva razbojnika bila razapeta zajedno sa Isusom. Jedan od njih je priznao Njegovu spasonosnu silu i zatražio da ude primljen u Njegovo kraljevstvo. Ovaj je razbojnik upravo primao ono što je, po zakonu karme, i zaslužio – bijednu smrt na križu. Karma bi, čak, zahtijevala da on zbog svojih grijeha nastavi patiti i u sljedećem životu.

Da li je Isus rekao razbojniku: “Kakva šteta što se nisi na vrijeme pokajao i počeo činiti dobra djela kako bi otplatio svoj dug prema svijetu”? Da li mu je rekao da će moći “odraditi” svoju lošu karmu tako što će činiti dobra djela u sljedećem životu?

Ne. Isus mu je dao bezuvjetno obećanje da će živjeti s Njim u raju. Na taj način, Isus je primijenio isti princip kao u paraboli o radnicima u vinogradu koja je zapisana u Mateju 20,1-16. Radnici nisu bili plaćeni na osnovu obima posla koji su obavili, već jednostavno na osnovu milosti čovjeka koji ih je zaposlio.

Nedovoljno dobro

Isusov odgovor razbojniku zasnivao se na milosti, a ne na djelima – i, sasvim sigurno, ne na karmi. Nije bilo načina da čovjek razapet sa Isusom zaradi pravo da bude s Njim u raju, jer je bio razbojnik. S druge strane, nijedna grupa ljudi nikad nije učinila više dobrih djela od farizeja. A kako je Isus ocijenio njihove šanse da svojom pobožnošću plate ulazak u nebo? On je svojim učenicima rekao: “Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Matej 5,20) Najbolji od najboljih još uvijek nisu bili dovoljno dobri.

Isus nikada nije nagovijestio da bi reinkarnacija i zadovoljenje karme mogli voditi u raj. Zapravo, sve što je On naučavao u potpunosti proturječi bilo kakvoj nadi da se nebo može zaslužiti dobrim djelima. Karma se jednostavno ne uklapa u Isusovo učenje. Nema načina da se Njegovo obećanje milosti za sve koji Ga prime pomiri sa konceptom da svoj put na nebo treba zaraditi ispravnim postupanjem tijekom mnogih života.

Ne, Biblija je jasna da Bog ne spašava ljude zbog njihovih dobrih djela. Apostol Pavao piše: “Jer ste milošću spašeni po vjeri, i to nije od vas, to je dar Božji, ne od djela, da se tko ne pohvali.” (Efežanima 2,8.9) Ovaj tekst direktno opovrgava zakone karme, temeljne pretpostavke reinkarnacije.

Jasno je, dakle, da Biblija ne podržava, niti je ikad podržavala ideju o reinkarnaciji.

Uskrsnuće nasuprot reinkarnaciji

Biblija zaista uči da će Božji narod nakon smrti ponovno živjeti, ali da će se to dogoditi putem uskrsnuća, a ne reinkarnacije. Sam Isus je rekao da “dolazi čas, kad će svi u grobovima čuti glas njegov. Tada će oni, koji su činili dobro, izaći na uskrsnuće života, a koji su činili zlo, na uskrsnuće suda.” (Ivan 5,28.29) Pavao je pisao da će kršćani koji su umrli “uskrsnuti neraspadljivi” (1. Korinćanima 15,22), a u poslanici Solunjanima dodaje da će se to dogoditi prilikom drugog Kristovog dolaska: “Jer će sam Gospodin na dani znak, na glas arkanđelov, na zvuk trube Božje sići s neba i mrtvi u Kristu uskrsnut će najprije.” (1. Solunjanima 4,16)

Nitko ne želi umrijeti. Svi bismo željeli živjeti zauvijek, pod uvjetom da to bude u svijetu u kome nema bolesti i patnje. A to je upravo ono što Biblija obećava – putem uskrsnuća, a ne reinkarnacije.

Reinkarnacija svoju nadu u besmrtnost zasniva na življenju tako dobrim životom danas da bi se zaslužilo nešto bolje u novom svijetu. Bog Biblije se slaže da treba živjeti dobrim životom. On čak obećava da će vam pomoći u tome. Međutim, vaša nada u uskrsnuće i besmrtnost se zasniva na povjerenju koje ukazujete Isusu u ovom životu, a ne na tome koliko ste se dobrim pokazali. Čak i najgorem grešniku koji vjeruje u Isusa obećano je uskrsnuće u besmrtni život u svijetu koji je daleko idealniji od ovog. Sve što je potrebno da kažete Njemu: Da

Jednostavno zar, ne?

Što Biblija kaže o uskrsnuću?

Kakvu nadu je, u davna vremena, izrazio patrijarh Job? “Ali znam sigurno, da moj Otkupitelj živi… iz svojega vlastitog mesa gledat ću Boga. Jest, ja i ti, ja ću ga gledati; moje vlastite oči vidjet će ga” (Job 19,25-27)

Kada će Božji narod biti podignut u život? “Mi, koji živimo… nećemo preteći onih, koji su usnuli. Jer će sam Gospodin… sići s neba i mrtvi u Kristu uskrsnut će najprije,” (1. Solunjanima 4,15.16)

Što će se događati sa Božjim narodom u to vrijeme? “Onda ćemo mi, koji živimo, koji smo ostali, biti zajedno s njima uzeti u oblake, u susret Gospodinu u zraku, i tako ćemo svagda biti s Gospodinom.” (1. Solunjanima 4,17)

Što je Isu obećao svom narodu prije nego što je napustio ovu Zemlju? “Idem  (u kuću svog Oca) da vam pripravim mjesto. I kad otidem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete, gdje sam ja.” (Ivan 14,2.3)

Zapazite: Kada je Isus napustio ovu Zemlju, On je otišao na nebo, gdje se i danas još uvijek nalazi. Dakle, kada se vrati, On će povesti svoj narod da bude s Njim na nebu.

Autor: Keneth Wade

IZVORBiblija-govori.hr