Svake godine 15. kolovoza katolici diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, svečano obilježavaju blagdan Velike Gospe.
Za mnoge vjernike to je jedan od najvažnijih marijanskih blagdana, a proslava se povezuje s dubokom pobožnošću prema Djevici Mariji, majci Isusa Krista. Velika Gospa ili svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo temelji se na uvjerenju Katoličke Crkve da je Marija, nakon završetka svog zemaljskog života, dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.
Ovo vjerovanje je za katolike duboko ukorijenjeno u njihovoj predaji, a 1. studenoga 1950. papa Pio XII. proglasio ga je službenom dogmom Katoličke Crkve. U apostolskoj konstituciji Munificentissimus Deus Papa je izjavio da je “Bezgrešna Majka Božja, uvijek Djevica Marija, završivši tijek zemaljskog života, bila uznesena tijelom i dušom u nebesku slavu”. Time je stoljetna pobožnost potvrđena kao istina koju su katolici pozvani vjerovati.
Premda Biblija izravno ne opisuje trenutak Marijina uznesenja, Katolička Crkva se poziva na niz biblijskih tekstova i teoloških zaključaka koji upućuju na Marijinu posebnu ulogu u povijesti spasenja. U Knjizi Otkrivenja (12,1) spominje se “Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda”, što su mnogi oci i učitelji Crkve tumačili kao simbol Marije proslavljene na nebu. Također, u Evanđelju po Luki Marija se opisuje kao “milosti puna” (Lk 1,28), što Crkva vidi kao potvrdu njezine jedinstvene čistoće i bliskosti s Bogom.
Za katolike, Velika Gospa nije samo podsjećanje na jedan događaj iz Marijina života, nego i znak nade. Ona pokazuje buduću slavu koja čeka sve vjerne u Kristu. Marijino uznesenje smatra se potvrdom Božjeg obećanja da smrt nema posljednju riječ i da će na kraju vremena i tijela vjernika biti preobražena i pridružena duši u vječnom životu. Zato se 15. kolovoza ne doživljava samo kao spomen na Mariju, nego i kao proslava Božjeg spasenjskog plana za čovječanstvo.
Hodočašće u marijanska svetišta
Proslava Velike Gospe u Hrvatskoj ima i snažnu kulturnu dimenziju. Mnogi gradovi i sela imaju crkve posvećene Mariji, a hodočašća u marijanska svetišta, poput onih u Mariji Bistrici, Sinju, Aljmašu, Ilači ili Trsatu, okupljaju desetke tisuća vjernika. Vjernici tada nose zavjetne darove, mole, pjevaju marijanske pjesme i sudjeluju u svečanim misnim slavljima. Za mnoge obitelji to je i prilika za zajedništvo, okupljanje i obnovu vjere.
Iako je Velika Gospa duboko ukorijenjena u katoličkoj pobožnosti, protestantske i evanđeoske zajednice je ne slave (više pročitajte ovdje). Glavni razlog leži u teološkom pristupu Svetom pismu i učenju Crkve.
Prema pravoslavnom vjerovanju, Blažena Djevica Marija je mirno “usnula” (umrla), a njezino je tijelo nakon tri dana bilo uzneseno u nebo, dok je njezina duša odmah primljena u nebesku slavu. Za razliku od katoličke dogme o Uznesenju, pravoslavci ne koriste termin “dogma” u istom smislu, nego se oslanjaju na predaju i bogoslužbene tekstove.
Protestanti zaziru od uzdizanja Marije
Reformatori 16. stoljeća, poput Martina Luthera i Jeana Calvina, isticali su načelo Sola Scriptura – vjerovanje da se sva vjerska učenja moraju temeljiti isključivo na Bibliji. Budući da Biblija ne spominje izravno Marijino uznesenje, protestanti ga ne smatraju obveznim vjerovanjem.
Osim toga, mnogi protestanti zaziru od onoga što vide kao pretjerano uzdizanje Marije iznad njezine uloge u biblijskom izvještaju. Iako priznaju Mariju kao Bogorodicu i uzor vjere, smatraju da naglasak treba biti isključivo na Kristu kao jedinom posredniku između Boga i ljudi (1 Tim 2,5). Za njih, proslava Velike Gospe može nositi rizik skretanja pozornosti s Kristova djela spasenja na osobu Marije.
Unatoč tim razlikama, katolici, pravoslavci i protestanti dijele poštovanje prema Mariji kao ženi koja je u potpunosti odgovorila na Božji poziv riječima: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi” (Lk 1,38). Dok katolici Veliku Gospu slave kao proslavu Marijina sudioništva u Božjoj slavi, protestanti na njezin primjer gledaju prvenstveno kroz prizmu poslušnosti i vjere koja vodi ka Kristu.
