Pitanje što naši pokojni rade sada jedno je od onih koje najdublje dira srce vjernika. Gubitak voljenih otvara ranu, ali istodobno nas tjera na razmišljanje o nebeskoj stvarnosti.
Biblija nam ne daje sve detalje, ali ono što otkriva dovoljno je da nas ispuni nadom i čežnjom za vječnošću s Kristom.
Prije svega, Pavao jasno piše: „Biti s Kristom – mnogo je bolje“ (Filipljanima 1,23). To znači da oni koji su u Kristu sada uživaju blizinu Gospodina na način koji mi na zemlji ne možemo potpuno shvatiti. Njihov život nije završen, nego preobražen. Smrt je samo vrata prema punini zajedništva s Isusom.
Isus na križu obećava razbojniku: „Zaista, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Luka 23,43). Ovdje nalazimo jednostavnu, ali snažnu istinu – odmah nakon smrti, vjernik biva primljen u prisutnost Gospodina. To nije stanje nesvjesnog sna, nego svjesna radost i mir. Oni su „kod kuće s Gospodinom“ (2. Korinćanima 5,8).
Ali što oni tamo čine? Hebrejima 12,23 govori o „duhovima pravednika koji su došli do savršenstva“. Dakle, oni su oslobođeni grijeha, borbi i slabosti. Njihova je radost potpuna jer gledaju Krista licem u lice. Otkrivenje opisuje duše pod oltarom koje zazivaju Boga i mole (Otk 6,9-11). Dakle, pokojni nisu pasivni – oni na nebu sudjeluju u slavljenju i molitvi, čekajući konačnu pobjedu Božju.
Njihovo štovanje ne prestaje. U Otkrivenju 7,9-10 vidimo „veliko mnoštvo… obučeno u bijele haljine, s palmama u rukama, koji viču: Spasenje Bogu našemu, koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu“. Naši voljeni koji su umrli u Kristu sada su dio tog mnoštva. Njihova pjesma ne šuti, nego neprestano uzdiže hvalu Kristu.
Ispunjena radost
Najdublja ljudska radost je pronaći zadovoljstvo u Bogu. U nebu, ta se radost ispunjava do kraja. Pokojni više ne traže sitne ispunjenja u prolaznim stvarima – njihovo srce potpuno je obasjano Božjom slavom. Njihove oči nisu više zamagljene nevjerom, njihovi jezici nisu sputani grijehom. Oni uživaju Boga u punini.
No, iako su u radosti, Biblija svjedoči da još uvijek čekaju. Otkrivenje 6 pokazuje da mole za ispunjenje Božjeg plana i za dolazak Dana kada će pravednost biti potpuno otkrivena. Oni žive u „već, a još ne“ stvarnosti: već su kod Krista, ali još čekaju uskrsnuće tijela i novo nebo i novu zemlju. Pavao nas podsjeća da će „mrtvi u Kristu uskrsnuti“ (1. Solunjanima 4,16). To znači da njihovo sadašnje blaženstvo nije konačno stanje, nego predokus punine koja dolazi.
Za nas koji ostajemo ovdje, utjeha je u dvostrukoj istini: naši pokojni jesu s Gospodinom i raduju se Njemu, a i mi ćemo, u vjeri u Krista, jednoga dana biti s njima. Nisu izgubljeni, nego nađeni. Nisu nestali, nego prešli u život.
Zato tuga nije posljednja riječ. Pavao piše: „Ne tugujte kao oni koji nemaju nade“ (1. Solunjanima 4,13). Naši pokojni u Kristu sada slave, mole, uživaju i čekaju. A mi, dok hodamo zemljom, učimo od njih – da i sada, u vjeri, nalazimo radost u Gospodinu, sve dok i sami ne stanemo pred Njega.
Moja kcerka je u basti bozijoj molim se za nju,premuceno moje dijete vjerujem da je sada nista ne boli,da je smirena I sretna….
Tatu sam izgubio ima skoro 2 mjeseca, dobio infarkt u 64.godini. Vidio ga 3 mjeseca prije toga, gdje sam organizirao feetu da se sva rodbina okupi i pozdravili se zagrljeni i uplakani s pjesmom “otiso je otac moj polako”…kao da smo si znali da nam je to zadnji zagrljaj…nadam se da me gleda odozgo i da cemo se jednog dana opet sresti 🙏🏻
Moj sin Ivica zgazen na poslu bio u komi 14 dana preminuo sad ima 4g od kad ga nema molim Boga i sve svece da ga prime u carstvo nebesko jel u zivotu se jako napatio i jako me zanima osoba koja ga zgazila živi radi normalno pa me zanima kako može stim životi a ja od bola se raspada i 4 g pitam zašto
Vaš sin je u Kraljestvu jer nije spoznao grijeh
Ne možete znati šta je u nečijem srcu. Možda to što vi vidite je samo prividno.
Amen!
Hvala ti Isuse Kriste Amen