Naslovnica Duhovnost Što nikad ne bismo trebali moliti?

Što nikad ne bismo trebali moliti?

Mnogi ljudi nikad ne čitaju Bibliju, a pred Boga u molitvi donose brojne zahtjeve. Što nikad ne bismo trebali moliti?

Jednom su prilikom Isusovi učenici rekli: “Gospodine, nauči nas moliti” (Luka 11, 1). Važno je redovito moliti se Bogu. Međutim, kad razmišljamo o tome za što bismo trebali moliti, obično razmišljamo o molitvi za određene stvari. Ipak postoje i neke stvari za koje se ne bismo trebali moliti.

Dakle, u ovom članku razmotrimo što ne bismo trebali moliti.

Što ne bismo trebali moliti?

Molitva je velika privilegija koju imamo kao Božji narod. Ipak, moramo naučiti moliti kako bismo izbjegli ono što ne bi trebalo biti u našoj molitvi. U molitvi – baš kao što to moramo činiti u svakom dijelu svog života – moramo naučiti prilagoditi svoju volju Božjoj volji.

1. Ne bismo trebali moliti za sve što je suprotno Božjoj volji

Kad molimo, moramo moliti u skladu s Božjom voljom. Ivan je napisao: “I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas” (1. Ivanova 5, 14). Isus nam je pružio primjer kad se molio u vrtu prije svoga raspeća: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti” (Matej 26, 39).

Naravno, Bogu trebamo obznaniti svoje zahtjeve (Filipljanima 4, 6). Međutim, molitva za nešto ne znači da će Bog odgovoriti onako kako mi želimo da On odgovori. Pavao se molio da njegov “trn u tijelu” ukloni, no Gospodin mu je umjesto toga rekao da mu je Njegova “milost dovoljna” (2. Korinćanima 12, 7-9). Kad se molimo za bilo što, uvijek se moramo moliti da se ispuni Njegova volja (Matej 6, 10).

Postoji li način da spoznamo Njegovu volju? Da, barem onoliko koliko nam je otkrio u Njegovoj Riječi. Putem Bibilije, nadahnute Duhom Svetim, možemo spoznati Njegovu volju (1. Korinćanima 2, 10-12). Stoga se moramo moliti za stvari koje su u skladu s Njegovom Riječju.

Što se tiče Božje volje, mi znamo samo ono što nam je On odlučio otkriti. Neke stvari mogu biti izvan onoga što je objavljeno, ali nisu u suprotnosti s Njegovom Riječju. Na primjer, možemo moliti za nekoga tko je bolestan i ta se osoba može ili ne mora oporaviti od svoje bolesti. U tom slučaju trebamo moliti (Filipljanima 4, 6) i činiti to s vjerom da se vrši Božja volja (Matej 6, 10).

Neke su stvari u izravnom sukobu s Božjom Riječju (npr. molitva za dobitak na lutriji ili molitva nevjernog supružnika za pronalaženje novog partnera). U tim slučajevima, ne trebamo moliti za takve stvari. Kad je Bog otkrio Jeremiji da će Juda biti kažnjen, rekao je: “Ne traži milosti za ovaj narod” (Jeremija 14, 11), jer bi ta molitva bila u suprotnosti s onim što je Bog objavio. Na isti način, ne smijemo moliti za ono što je suprotno Božjoj volji koju nam je otkrio u Bibliji.

2. Ne dajte Bogu ultimatum u molitvi

Nikad ne smijemo manipulirati niti pokušavati izvrnuti Božju ruku dajući mu ultimatum. Moramo ponizno doći Bogu donoseći svoj zahtjev. Nikada ne bismo trebali reći Bogu: “Bože, učiniti to tad i tad … Ali ako to ne učiniš, onda ću ja …”

3. Ne bismo trebali moliti za osudu drugih

U našoj ljutnji, boli ili mržnji možemo željeti da Bog sudi i osveti se drugima. Mi nismo pozvani proklinjati ili moliti za osudu nad osobom ili ljudima. Glavni primjer je kad je Isus ukorio učenike ….

Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: “Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?” No on se okrenu i prekori ih. (Luka 9, 54-55)

I sve je u Rimljanima 12 izvrsno štivo i raspravlja o stavu koji bismo trebali zauzeti.

Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! (Rimljanima 12, 14)

Teško je kad ste povrijeđeni. Ali moramo se podsjetiti da se ne borimo protiv krvi i mesa “nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima” (Efežanima 6, 12).

Kad dolazimo Bogu u molitvi, trebamo moliti i blagoslivljati one koji nas povrijede. I sjetite se da sva osveta pripada Gospodinu (Rimljanima 12, 19).

4. Ne bismo trebali davati zavjete u molitvi

Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta. (Propovjednik 5, 4)

Zavjet je dobrovoljno obećanje Bogu da ćemo nešto učiniti ili ne učiniti. Morali bismo biti oprezni da ih ne položimo na brzinu ili ne damo glupe zavjete. Da, Bog će nam oprostiti ako se pokajemo. Ali trebali bismo pokušati biti mudri i izbjegavati takve pogreške.

5. Ne smijemo odgovornost prebaciti na Boga

Isus je naučio svoje učenike da se mole za “kruh svagdašnji” (Matej 6, 11). Međutim, to nije značilo da bi mogli biti lijeni i odbiti raditi, a zatim očekivati ​​da će ih Bog čudesno opskrbiti. Oni koji su sposobni za rad moraju raditi. Pavao je napisao: “Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede” (2. Solunjanima 3, 10). Bog očekuje da će njegov narod biti marljiv, baš kao što je mudar čovjek napisao: “I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš” (Propovjednik 9, 10).

Moramo učiniti ono što možemo, a zatim se moliti Bogu da osigura ono što je izvan naše kontrole. Molitva nije zamjena za osobnu odgovornost.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJI ČLANCI