Pitanje o tome što se događa čovjeku nakon smrti jedno je od najdubljih i najtežih koje srce može postaviti. Biblija nas, međutim, ne ostavlja u neznanju.
Smrt je trenutak razdvajanja tijela i duše. Tijelo se vraća u prah, ali duša živi dalje. Apostol Pavao govori o toj nadi kada piše da je „bolje otići iz tijela i nastaniti se kod Gospodina“ (2 Kor 5,8). Za vjernika, smrt nije kraj nego prijelaz u vječnu prisutnost Božju.
Isus je na križu razbojniku obećao: „Danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23,43). Ove riječi jasno pokazuju da duša vjernika odmah ulazi u Kristovu blizinu. Ne postoji međuprostor nesvjesnog čekanja, već svjesno iskustvo Božje prisutnosti, mira i radosti. To je sigurnost koju imaju svi koji su povjerovali u Krista.
Ali Sveto pismo jednako jasno govori i o onima koji odbacuju Gospodina. Oni ulaze u stanje odvojenosti i suda. U prispodobi o bogatašu i Lazaru (Lk 16,19-31) vidimo dvije različite stvarnosti: utjehu i mir s Bogom za onoga tko se pouzdaje u Njega, te muku i beznadnu čežnju za one koji su živjeli bez pokajanja. Smrt ne briše odgovornost čovjekova života, već je potvrđuje i zapečaćuje.
Dva konačna odredišta
To stanje nakon smrti nije konačno. Biblija govori o danu uskrsnuća, kada će Krist doći i podignuti mrtve. Jedni će uskrsnuti na život, a drugi na osudu (Iv 5,29). Tada će svaka duša ponovno biti sjedinjena s tijelom, ali preobraženim: za vjernike u neraspadljivosti i slavi, za nevjernike u vječnoj odvojenosti od Boga. Knjiga Otkrivenja naziva to „drugom smrću“ – vječnim ognjenim jezerom za one koji nisu zapisani u Knjizi života (Otk 20,14-15).
Za one koji pripadaju Kristu, istina o smrti i duši ne donosi strah nego utjehu. Zato Pavao može reći: „Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak“ (Fil 1,21). Kršćanin zna da smrt nije kraj, nego povratak kući, u dom kod Oca. Za one koji ne poznaju Krista, ova istina jest ozbiljno upozorenje – danas je vrijeme da se pomire s Bogom. Jer „ljudima je određeno jednom umrijeti, a potom dolazi sud“ (Heb 9,27).
Duša ne nestaje. Ona odlazi ili u svjetlo ili u tamu. Jedini koji određuje našu vječnost jest Isus Krist, jedini Put, Istina i Život (Iv 14,6). On je umro i uskrsnuo da bi svatko tko vjeruje imao život vječni. A kada duša napusti tijelo, vjernika čeka Njegovo lice, Njegova prisutnost i punina radosti koju smrt više nikada ne može dotaknuti.
