Bilo je tri sata ujutro 23. studenog 1998. godine kada je Bill Wiese, uspješni trgovac nekretninama i dugogodišnji kršćanin, ustao popiti čašu vode. No, umjesto do kuhinje, njegova je duša povučena iz tijela i bačena kroz vatreni tunel izravno u kamenu ćeliju usred pakla.
Ovo iskustvo, koje je kasnije postalo svjetski bestseler, Bill i danas dijeli ne kako bi plašio ljude, već kako bi ih s ljubavlju upozorio na stvarnost koja čeka one bez Krista.
Tamnica užasa i demonska prisutnost
Prvo što je Wiese osjetio bila je nesnošljiva vrućina, daleko iznad granice ljudske izdržljivosti. Opisao je zidove od hrapavog kamena i tamu koja nije bila samo odsutnost svjetla, već opipljiva, teška prisutnost koja prožima svaku stanicu tijela. U toj samici nisu bili sami. S njim su se nalazila dva masivna demonska bića, visoka oko 4 metra, prekrivena ljuskama i pandžama.
Ti demoni, ispunjeni neopisivom mržnjom prema Bogu, iskaljivali su svoj bijes na Billu. Kako ne mogu nauditi Stvoritelju, oni uživaju u mučenju onoga što Bog najviše cijeni – čovjeka. Jedan ga je bacio o zid takvom silinom da je osjetio lomljenje svake kosti, dok mu je drugi pandžama razderao prsni koš. Unatoč tim stravičnim ozljedama, krvi nije bilo. Biblija uči da je život tijela u krvi, a u paklu života nema.
Najgori dio patnje: Potpuni nestanak nade
Bog je tijekom ovog iskustva namjerno sakrio Billov identitet kršćanina kako bi on mogao osjetiti ono što proživljavaju izgubljene duše: apsolutni očaj. Wiese inzistira na tome da je najgora muka u paklu upravo vječna izvjesnost da izlaza nikada neće biti. Na ovom svijetu, koliko god situacija bila teška, čovjek uvijek ima tračak nade da će bol prestati ili da smrt može donijeti kraj. U paklu smrt ne donosi bijeg, a Isus, koji je Put i Istina, potpuno je odsutan.
Zašto pakao postoji i Božja bol nad izgubljenima
Mnogi se pitaju kako Bog ljubavi može dopustiti takvo mjesto. Wiese objašnjava da je pakao pripremljen za đavla, a ne za ljude. Stvarajući taj prostor, Bog je iz njega povukao sve svoje atribute – svoje svjetlo, ljubav, milosrđe i snagu. Bez Boga nema ničeg dobrog. Na povratku iz ponora, Bog je dopustio Billu da osjeti djelić Njegova srca – neopisivu tjeskobu i bol koju Stvoritelj osjeća za svaku dušu koja padne u tu jamu.
Wiese naglašava da Bog nikoga ne šalje u pakao, već ljudi sami biraju to odredište odbacivanjem Isusa Krista. Presuda se donosi ovdje, na zemlji, a jedna sekunda nakon smrti bit će prekasno za promjenu mišljenja. Kada mu se Isus konačno ukazao u zasljepljujućem svjetlu, Bill je osjetio beskrajnu zahvalnost.
Ponovno je spoznao da je kršćanin i da se ne mora vratiti u taj užas. Njegova poruka je jasna: vječnost je stvarna, a odluka gdje ćete je provesti u potpunosti je vaša.
