Oprostiti ne znači zaboraviti.
Kad nekome oprostimo, sjećanje na povredu može u nama ostati dugo, čak cijeli život. Ponekad sjećanje na povredu nosimo u svojim tijelima kao vidljiv znak. Ali praštanje mijenja način na koji se sjećamo.
Ono pretvara prokletstvo u blagoslov. Kad svojim roditeljima oprostimo razvod, svojoj djeci nedovoljnu skrb, svojim prijateljima nevjernost u trenucima krize, liječnicima njihov loš savjet – više nećemo morati biti žrtve događajâ nad kojima nismo imali kontrolu.
Opraštanje nam omogućuje da povratimo svoju snagu te ne dopustimo da nas ovi događaji unište; ono, naprotiv, omogućuje da se pretvore u događaje koji će produbljivati mudrost naših srdaca.
Opraštanje uistinu ozdravlja sjećanja.