Pad u Duhu Svetom mnogima je i danas tajanstvena pojava. Neki je promatraju s čuđenjem, neki sa sumnjom, a neki sa strahopoštovanjem. No iza tog trenutka krije se nešto duboko i sveto – susret čovjeka s Božjom prisutnošću.
U karizmatskim zajednicama, ali i u osobnim molitvama, događa se da osoba, dotaknuta molitvom ili dodirom Božje sile, više ne može stajati. Tada se njezino tijelo jednostavno opusti i padne, najčešće u miru.
Taj trenutak ne treba shvaćati kao predstavu, nego kao fizičku reakciju na Božju slavu – onu istu slavu pred kojom su i proroci padali ničice.
Biblija donosi više takvih primjera. Kad su svećenici u Hramu posvetili Gospodina, „slava Gospodnja napuni dom i svećenici nisu mogli stajati da služe“ (2 Ljet 5,14). Apostol Ivan piše: „Kad ga ugledah, padoh kao mrtav k nogama njegovim“ (Otk 1,17). A u Getsemanskom vrtu, kad je Isus rekao „Ja sam“, oni koji su došli da ga uhvate pali su na tlo (Iv 18,6).
Pad nije znak nečije duhovnosti
Dakle, kad Božja prisutnost dođe, tijelo slabi, ali duh se otvara. U tom trenutku Duh Sveti radi ono što nitko drugi ne može: iscjeljuje rane, lomi okove straha, donosi oproštenje i mir.
Ponekad osoba plače, ponekad šuti, ponekad osjeća toplinu – ali uvijek osjeća da ju je dotaknula ljubav koja nije od ovoga svijeta.
Važno je razumjeti da pad sam po sebi nije znak duhovnosti. Ono što je istinski važno su plodovi. Plod Duha Svetoga prema Galaćanima 5,22-23 su ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost i samokontrola. Duh Sveti ne stvara kaos, nego red; ne donosi nemir, nego mir koji svijet ne može dati.
Kad čovjek padne u Duhu, on zapravo ne gubi svijest – on predaje kontrolu Onome koji jedini zna što mu je potrebno. U tom predanju događa se susret s Bogom koji obnavlja, iscjeljuje i podiže.
Pad u Duhu nije rušenje, nego podizanje iznutra. To je trenutak kad Bog dotakne čovjeka tako duboko da tijelo više ne može stajati – ali duša stoji čvršće nego ikada.
Istina imala sam iskustvo to je tako lijepi psjecaj rijecima se nemoze opisati Bogu hvala za tu milost
Točno, ja sam išla do sad 3.puta na Duhovnu obnovu I svaki puta sam doživjela neizrecivi mir I ljubav u sebi i Duh Sv I Isus bi me ozdravljao sve što treba biti. To su neizrecivi susreti Živoga Boga. Tu sam se potpuno obratila i shvatila za čim sam već tragala. Bog je svemoguć I zivi je Bog I On je stalno sa nama uz nas i kad se obratimo iIi prepustimo mu se postajemo svjesni da je u stvari i u nama. Mi smo satkani od Bozanske materije I prepuni smo u tijelu Božanskih simbola. Samo neke: imamo 33 kralješka( Isusove god) . ,mozdane ćelije su satkane u obliku križića, 12 rebara( kao 12 apostola) ,naš udisaj i izdisaj, nas dah izriče ime Jahve itd.Idite U Crkvu I na Sv pričest, molite se iskreno i sa poštovanjem Bogu, obavljajte što češće Sv. Ispovijed. Svetom ispovijedi za dobivate oprostenje grijeha I otvarate se milostima Bozjim I U narodu se kaže lakši sam, bude mi lakse,. Pa je, to je istina, jer vam se opraštaju svi grijesi I bliži ste mu i osjećate tu neizrecivu ljubav Njegovu. Zato ne bojte se i ne ustrucavajte se Ispovjediti .Tu Imate veliku šansu za iskupljenje i oprostenje da za dobijete milost Bozju i da Duh Sv može djelovati u vama. Sretno svima u traženju Boga Oca svih nas.
Počivala sam u Duhu i ne može se opisati taj lijepi osječaj.Tijelo klone al taj mir u duši i srcu i osjetiš izliječenje . BOŽE HVALA TI .Isuse misli ti !!!!
Osjećaj mira i spokoja
Bravo!