U jednoj zemlji koja bijaše u ratu, vladao je strašan i okrutan kralj.
S ratnim zarobljenicima postupao je ovako: Zatvorio bi ih u jednu veliku prostoriju u kojoj je na jednoj strani bila četa strijelaca, a na drugoj vrata prekrivena prikaza mrtvih i okrvavljenih zatvorenika.
Postavio bi zatvorenike u krug i rekao im: “Možete birati: ili da umrete izbodeni strijelama mojih ratnika ili proći kroz ova vrata i tamo ostati zatvoreni zauvijek.”
Uvijek su svi odabrali da umru od strijela.
Kad se rat završio, jedan vojnik koji je dugo služio kralja upita svog vladara: “Što je iza ovih strašnih vrata?”
“Otvori i pogledaj!”, Odgovorio je kralj.
Vojnik je skupio hrabrost. Teškom mukom otvorio je vrata, a tada ga je obasjala zraka sunca i zabljesnula mu oči. Kada ih je uspio otvoriti, posve iznenađen, uvjerio se da su vrata vodila u SLOBODU!!!
Vojnik, ne vjerujući, pogleda kralja i reče: “Uvijek ste zarobljenicima ostavljali mogućnost izbora, ali oni su više voljeli umrijeti nego riskirati da otvore ova vrata!”
Koliko puta se bojimo riskirati? Koliko puta umiremo zbog naših briga, od straha da otvorimo vrata; vrata naših snova, vrata našeg spasenja, vrata koja nas vode u pravu slobodu?
