Što svaki kršćanin treba znati o proklinjanju i zaklinjanju?

Zaklinjanje je najvjerojatnije staro koliko i ljudski rod. Biblija je puna primjera ljudi koji su se zaklinjali! Danas proklinjanje i zaklinjanje ispunjava zrak oko nas.

Tom Brady, jedna od najvećih budućih zvijezdi američkog nogometa, imao je poznatu izjavu kada je došao na klupu nakon ključne, neuspješne igre. Dok je svojom kacigom udarao po travnjaku, vikao je i nekoliko puta izrekao prostu riječ. Sve TV kamere su ga snimile. Nije se mogao čuti niti jedan zvuk sa njegovih usana. Ali nije bilo ni važno; vrlo malo prakse je dovoljno da bi se s nečijih usana pročitalo proklinjanje. Vođe njegovog tima su ga zatražile da zauzda svoje ponašanje. I on je to učinio.

Tiger Woods, svjetski poznati golfer, snažno je opsovao i udario svojom golf palicom u zemlju kad je izražavao  svoju frustraciju radi lošeg pogotka. Američki savez profesionalnih golfera PGA od njega je zahtijevao da zaustavi svoje nedolično ponašanje. I on je to učinio.

Kad se radi o kletvi, većina od nas pomisli na kontekst kada je netko ljut, frustriran, povrijeđen, izopačen, nasilan ili bogohulnik.

Proklinjanje je toliko uobičajeno da nas ne treba iznenaditi što izgleda kao da je ugrađeno u emocionalni dio našeg mozga. Ponekad nemamo vremena za razmišljanje o izgovaranju „ružnih riječi“; one samo izlete. Ustvari, preko 90% zadnje izgovorenih riječi od strane svakog pilota neposredno prije pada je „s****“.

U svojoj poslanici Galaćanima, Pavao koristi najjaču riječ proklinjanja koja postoji u grčkom jeziku, kako bi javno optužio one koji nagovaraju njegove čitatelje da promijene ili odbace istinsko Kristovo evanđelje. Pavao je napisao: „Ali kada bismo vam mi ili anđeo s neba propovijedali ikoje drugo evanđelje negoli ono koje smo vam mi propovijedali, neka je proklet. Kao što smo već prije rekli, tako sada opet velim: Ako vam itko propovijeda ikoje drugo evanđelje negoli ono koje ste primili, neka je proklet.“ (Galaćanima 1,8-9).

Termin „proklet“ je blag, mekani prijevod u odnosu na pravu riječ koju je Pavao ovdje koristio.

Sada, idemo malo dublje.

Veliki dio zaklinjanja u Bibliji povezan je s idejom polaganja prisege. Zakleti se znači dati svečanu izjavu, pozivajući se na božanstvo, ili svetu osobu ili stvar, u potvrđivanju iskrenosti, istine, i/ili namjere onoga koji daje prisegu da bi se javno očitovao.

Današnji primjer polaganja prisege događa se u sudnici kada prisežemo „da ćemo govoriti istinu, cijelu istinu i samo istinu, tako mi Bog pomogao.“

Davanje prisege je bila uobičajena praksa u Isusovo doba. Kad je govorio o zaklinjanju, u Mateju 5,33-37, išao je i korak dalje: „Još ste čuli da je po starima rečeno: Nemoj se krivo zaklinjati, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. Ali ja vam kažem: Nemojte se uopće zaklinjati: ni nebom, jer je prijestolje Božje; ni zemljom, jer je podnožje njegovim nogama; ni Jeruzalemom, jer je grad velikoga Kralja. Ni glavom se svojom ne zaklinji, jer ni jednu vlas ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Nego, neka vaša riječ bude: ‘Da, da; ne, ne’; jer što je više od toga, od zla je.“

Osjetljivi i skriveni problem iza zaklinjanja ima veze sa svetošću Boga, Njegovim imenom i Njegovom moći.

Zajedno sa mnom pogledajte treću od Deset zapovijedi: „Ne uzimaj uzalud ime Gospodina“ (Izlazak 20,7). Riječ „uzalud“ znači „prazno“. „Uzimanje uzalud ime Gospodina“ nema nikakve veze sa proklinjanjem. Ova se zapovijed odnosi na grijeh pražnjenja Imena moćnog Boga – izjavljujući da Bog ima malu ili nikakvu moć da stvara, sudi, ima kontrolu ili da osigura snagu koju svi trebamo za pobjedonosni život. Drugim riječima, uzimanje Gospodnjeg imena uzalud je način na koji zapravo kažemo da On nije svemoguć. To je grijeh.

Biblija također koristi koncept zaklinjanja u načinu kako se odnosimo prema ljudima. Ovo je Isus ilustrirao u svojoj propovijedi na gori. Isus je obznanio posljedice zaklinjanja i proklinjanja druge osobe. On je rekao: „Čuli ste da je po starima rečeno: ‘Ne ubij; i tko god ubije, bit će podvrgnut osudi.’ Ali ja vam kažem da će svaki koji se bez razloga srdi na svoga brata biti podvrgnut osudi; a tko god svome bratu kaže: ‘Raka’, bit će podvrgnut Vijeću; a tko god kaže: ‘Luđače’, bit će podvrgnut paklu ognjenome.“ (Matej 5,21-22). „Raka“ znači bezvrijedan. Židovi su koristili ovu riječ za iskazivanje prijezira. Ona je izvedena iz korijena riječi koja znači „pljuvati“.

Isus nam je rekao da ne koristimo zakletve ni kletve da bi ponizili drugu osobu.

Proklinjanje druge osobe može uzeti mnogo raznih oblika. Ono može biti bezazleno kao što je pogrdno govoriti o nekome „iza leđa“. Ono može biti bukvalno i prilično štetno. To može biti demonstrativno kao što su vulgarne i nepogrešive geste rukama kroz prozor automobila.

Umjesto proklinjanja, Isus nas u Luki 6,27-28 potiče: „Ali vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.“

Pavao nam također daje pozitivan savjet o tome kako da koristimo naše riječi – ne da proklinjemo – već da druge blagoslivljamo. U Efežanima 4,29-30, napisao je: „Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra za izgradnju, da milost može iskazati slušateljima.“

Značenje „nevaljale riječi“ je prilično jasna. Jedna od svrhe naših razgovora je da izgrađujemo druge – u skladu s njihovim potrebama. To znači da mi znamo koje su njihove potrebe. Možda trebaju utjehu, vodstvo, ohrabrenje, prihvaćanje, odobrenje, ili čak ukor u ljubavi. Možete li zamisliti kakvi bi bili naši domovi kada bi iz naših usta izlazile samo zdrave riječi?

Kada je već sve izrečeno i šteta učinjena, Biblija vrlo jasno kaže da trebamo očistiti naš govor. Zašto? Zato što Isus uči da nečiste riječi izlaze iz nečistog srca, čime je naše svjetlo u svijetu ugašeno i nitko u nama ne vidi Isusa (Matej 15,10).

Isus također kaže da nas naše nečiste riječi odvode u nemoralnost i grijeh. Naša kršćanska čistoća je izgubljena.

Dakle, što nam je činiti?

Trebamo često čitati Bibliju. Božje riječi su kao mirišljavi sapun. One pročišćavaju vaše srce i obnavljaju vaše misli.

Trebamo ispirati svoja usta, te misliti i govoriti zdrave i pozitivne stvari.

Trebamo slijediti Pavlov savjet ako želimo iskusiti mir i blagoslov.

„Konačno, braćo, što god je istinito, što god je časno, što god je pravedno, što god je čisto, što god je ljubazno, što god je na dobru glasu, ako je što vrlina ili pohvala, na to mislite. Ono što ste naučili, i primili, i čuli i vidjeli na meni, činite, i Bog mira bit će s vama.“ (Filipljanima 4,8-9).

Autor: Roger Barrier; Prijevod: Vesna L.