Još jedno ‘proročanstvo’ o smaku svijeta dolazi i prolazi – ali znamo i da će ih biti još. Jedan od razloga za taj predvidljivi, a opet razočaravajući trend jest u tome što zapravo ne znamo ispravno čitati knjigu Otkrivenja – izvor mnogih propalih prognoza.

Book-of-Revelation_image

Mnogi ljudi drže ovu posljednju knjigu Biblije čvrsto zatvorenu, i na neki način ih ne krivim. Ako je otvorite, doista izgleda kao veoma čudan tekst, iz barem dva razloga. Prvi je da ništa što je tome slično nismo čitali, a obično učimo kako iščitavati nešto prema našem prethodnom iskustvu. Drugi razlog je taj da ako potražimo pomoć od drugih, oni će nam dati vrlo široki raspon mogućih gledišta, od kojih su mnoga potpuno proturječna. Dakle, što nam je činiti?

Postoje zapravo neke relativno jednostavne stvari koje trebamo imati na umu dok čitamo – iako je možda najvažnija stvar upravo to: uključiti naše umove. Bog nas poziva da ga ljubimo našim umom, kao i našim srcem, dušom i snagom (Luka 10,27), a najbolje što možemo učiniti s Otkrivenjem jest da držimo naša srca i umove povezane jedne s drugima. Velika većina smiješnih ideja koje su iznikle iz ove knjige može se lako odbaciti ako jednostavno pitamo: „Je li to doista moguće?“

Ovo su sedam ključnih točaka o kojima treba razmisliti:

  1. Zapazite gdje je ova knjiga

Stanite na minutu; pogledajte vašu Bibliju. Gdje je Otkrivenje – je li unutar ili izvan korica? Zašto je unutar korica – zašto je postalo dio nečega što je sada Biblija? Prvi Isusovi sljedbenici već su imali svoje Biblije, ono što sada zovemo našim Starim zavjetom, i vrijedno je razmatranja zašto su osjećali potrebu da tome nešto dodaju. Knjige Starog zavjeta bile su svjedočanstvo Božjih riječi i djela dok je Bog spašavao svoje ljude, bio s njima i činio svoju slavu poznatom u svijetu. I znači, kada je Bog došao još jednom govoriti, djelovati i spašavati u osobi Isusa, u to su također trebali uključiti svoje svjedočanstvo. Hebrejima 1,1-2 kaže vrlo jasno: „Mnogo puta i na mnogo načina Bog negda progovori ocima po prorocima, a u ovim posljednjim danima progovori nama po Sinu…“ Ostali dokumenti u Novom zavjetu svjedoče o tome što je Bog učinio u Isusu, i kako bismo trebali živjeti u svjetlu toga – stoga Otkrivenje mora činiti isto. Ako umjesto toga Biblija potpuno izdvaja shemu posljednjih vremena koja neće biti relevantna u sljedećih 2000 godina, Otkrivenje nikada ne bi bilo uključeno.

  1. Zapazite kome je ta knjiga napisana

Kakav tekst sadrži Otkrivenje? Još s početka su nam dane neke važne naznake kada autor kaže: „Ivan, sedmerim crkvama u Aziji: Milost vam i mir…“ (Otkrivenje 1,4). Možda prepoznajete ovaj izraz, budući da se nalazi na početku svih Pavlovih poslanica – to je uobičajeni način na koji su ljudi pisali pisma u prvom stoljeću. Bez obzira na to što je još Otkrivenje, ono je pismo, napisano određenim ljudima koji žive u određeno vrijeme i na određenom mjestu. Dakle, iako je knjiga napisana za nas kao i cijela Biblija, nije napisano nama. Stoga trebamo razmotriti kako ju je prvo Ivanovo slušateljstvo razumjelo ukoliko želimo znati kako Bog želi nama govoriti kroz nju.

  1. Zapazite upotrebu Starog zavjeta

Jednom sam proveo tjedan dana svog života računajući nagovještaje i odjeke iz Starog zavjeta i našao 676 stihova u Otkrivenju. To znači da se ne možemo zapravo kretati kroz Otkrivenje bez nadovezivanja na Stari zavjet. (Ako mi ne vjerujete, usporedite Otkrivenje 1,12-17 i Daniela 10,5-12). Kada su se prvi slušatelji Otkrivenja (1,3) susreli s gromovima i munjama (4,5), trubama (8,7) i skakavcima (9,3), vjerojatno su pomislili na brdo Sinaj (Izlazak 19,16), poziv na štovanje u hram (Levitski zakonik 23,24), te osudu i obnovu (Joel 2,25), umjesto da su zamišljali ili sladunjavu kršćansku umjetnost ili oklopne borbene helikoptere (da, to je jedno od tumačenja Otkrivenja 9,3!).

  1. Zapazite ideje koje posuđuje

Ukoliko bih ovako počeo objašnjavati ono što je Isus činio: „Bila je jedna djevojka koja je imala crveni ogrtač s kapuljačom, i jednog dana krenula je u šumu…“ te uspio ubaciti Evanđelje, znali biste o čemu pričam. Na isti način, kada je netko u prvom stoljeću pročitao ili čuo Otkrivenje 12, odmah bi ga prepoznali kao mit o Pitonu/Leti. Veliki zmaj pokušava ubiti potomstvo Lete, ali ona se spasi, rodi Apolona i Artemidu, te se Apolon vraća ubiti zmaja. Priču su koristili rimski carevi kako bi sebe prikazali kao Apolona, onog koji je porazio snage kaosa i donositelja mira. Otkrivenje 12 donosi suprotno: car je donositelj kaosa, i samo je Isus onaj koji donosi pobjedu i mir.

Ovo nije vježba u tome da budemo ‘akademici’ u našem čitanju. To je samo normalna disciplina priznanja da Biblija govori jezikom svog konteksta i kulture, a to odlučno oblikuje njezino značenje.

  1. Zapazite način na koji koristi brojeve

Fanatici proučavanja posljednjih vremena vole se služiti uporabom brojeva – a Otkrivenje daje neki povod za to. No postoji određeni način te upotrebe brojeva. Prvo, ovo uključuje značajne riječi koje se brojčano pojavljuju po posebnom obrascu – tako se ‘Isus’, vjerni svjedok, javlja 14 (= 2 x 7) puta, a to je broj savršenog svjedoka (budući da trebate dva svjedoka prema Ponovljenom zakonu 17,6, a 7 je broj cjelovitosti). Također se koriste ‘trokutasti’ brojevi poput 666. No, to nije sve u Novom zavjetu. 153 ribe (Ivan 21,11) i 276 ljudi na brodu s Pavlom (Djela 27,37) također su takvi posebni brojevi!

Konačno, Otkrivenje koristi čest oblik numerologije iz prvog stoljeća (poznat kao izopsefija na grčkom ili gematrija na hebrejskom) u kojem dodajete numeričke vrijednosti slova riječi kako bi pridali vrijednost riječi. Ovo je moguće zato što prije arapskog brojevnog sustava kojeg koristimo danas sva slova su imala vrijednost i koristila su se u svakodnevnoj aritmetici. Na taj način, broj ‘Zvijeri’ je isti kao i broj imena čovjeka (u ovom slučaju Neron Cezar) budući da su oba broja 666. Ovo ‘rješenje’ zagonetke Otkrivenja 13,18 poznato je u akademskim krugovima od 1840-tih, ali nažalost još uvijek nije steklo popularnost među širom publikom. I to me dovodi do moje konačne točke…

  1. Zapazite da je dano Božjem narodu u cjelini, a ne nama kao pojedincima…

Početak Otkrivenja poziva blagoslov na onoga (jednina) koji čita i one koji slušaju (množina, Otkrivenje 1,3). Situacija se ne predviđa da pojedinac ovo čita samostalno, već lektor glasno čita pred zajednicom kako bi drugi mogli slušati. (To je zapravo jedini mogući društveni kontekst crkvenog odziva ranih kršćanskih spisa.) Ono što je istina za Otkrivenje istina je za cijeli Novi zavjet: na prvom mjestu je dano cjelokupnom Božjem narodu za izgradnju kompletnog Božjeg naroda.

To znači da moramo pomoći jedni drugima da ovu knjigu ispravno čitamo i razumijemo. Neke stvari koje sam spomenuo iznad mogu se malo činiti da su tehničke i udaljene od svakodnevne pobožnosti. No, ove informacije je danas lako naći u knjigama ili na internetu.

  1. …i za određenu svrhu

No, razlog za razmišljanje o tim stvarima nije zato da možemo impresionirati druge našim znanjem – to je zato kako bi Otkrivenje moglo učiniti djelo u nama i među nama za koje je namijenjeno. Ivan, naš „brat u nevolji i u kraljevstvu i postojanosti“ (Otkrivenje 1,9) želi da razumijemo da možemo živjeti kao vjerni svjedoci, svjedočiti pobjedu koju je Isus zadobio, u svijetu koji je često neprijateljski raspoložen prema Bogu i njegovom narodu.

Autor: Ian Paul; Izvor: Christian Today