Što znače Isusove riječi: ”Ne ukalja čovjeka ono što na usta ulazi, nego ono što iz usta izlazi”?

Isusove riječi iz Matejeva evanđelja 15,11: “Ne ukalja čovjeka ono što na usta ulazi, nego ono što iz usta izlazi — to čovjeka onečišćuje.” bile su u ono vrijeme jednako šokantne kao i danas.

Upućene su farizejima koji su se sablaznili jer su učenici jeli bez ritualnog pranja ruku. Isus time nije samo prozvao njihovu licemjernu religioznost, nego je duboko zarezao u samu srž duhovne čistoće.

Vanjsko nasuprot unutarnjeg

Farizeji su vjerovali da se svetost može održati izvanjskim praksama: pranjem ruku, izbjegavanjem “nečiste” hrane, strogim držanjem zakona. Ali Isus preokreće tu logiku.

On kaže da problem nije vanjska nečistoća, već ono što dolazi iz srca čovjeka — izvor misli, riječi i djela. “Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnosti, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To je što čovjeka onečišćuje” (Mt 15,19-20).

Ovdje se otkriva duboka istina o ljudskoj prirodi: problem grijeha nije izvan nas, nego u nama. Jean Calvin je to izrazio ovako: “Ljudsko srce je tvornica idola.” Drugim riječima, srce je izvor našeg grijeha — ono nije prazno, nego stalno proizvodi oblike samodostatnosti, ponosa, požude i pobune protiv Boga.

Što ulazi, a što izlazi?

Kad Isus kaže da nas ono što ulazi u nas ne ukalja, On ne govori da nema zdravih i nezdravih izbora u prehrani. Govori da duhovna prljavština ne dolazi kroz hranu, nego kroz grijeh koji izlazi iz našeg karaktera i srca. Duhovna kontaminacija dolazi iznutra.

A što izlazi iz usta? Riječi. A riječi, kaže Isus, “iz obilja srca usta govore” (Lk 6,45). Dakle, naše riječi su ogledalo srca. Kada psujemo, ogovaramo, lažemo ili vrijeđamo, to otkriva pravo stanje našeg unutarnjeg čovjeka.

Isus time ne ukida moralni zakon, nego ga produbljuje. U Starom zavjetu, Bog je dao Izraelu zakone o hrani, ali oni su bili pedagoški — da ih uče o razlikovanju svetog i nesvetog. No u Novom zavjetu, s dolaskom Mesije, ono što je bilo sjena sada se ispunjava stvarnošću. Apostol Pavao kasnije piše: “Sve je čisto onima koji su čisti” (Tit 1,15), naglašavajući da je unutarnja čistoća izvor svega.

Duhovno značenje

Isusovo učenje nas poziva na unutarnju transformaciju, ne samo vanjsko ponašanje. Augustin Hiponski rekao je: “Promijeni srce, i promijenit ćeš život.” Kršćanstvo nije religija izvanjskih pravila, nego odnos s Bogom koji preobražava čovjekovo srce.

To je i poruka evanđelja: ne možemo sami očistiti svoje srce. Trebamo Spasitelja. David je molio: “Čisto srce stvori mi, Bože” (Ps 51,12). Isus je taj koji po Duhu Svetom čisti i preobražava srce vjernika.

Primjena na naš život

Ova istina ima i vrlo praktične posljedice. Ne trebamo se fokusirati na “čiste i nečiste” stvari po ljudskim pravilima, nego na to što naš govor i ponašanje otkriva o nama. Jesmo li puni gorčine, cinizma, mržnje? Ili se iz naših usta izlijevaju riječi života, milosti, istine i ljubavi?

Isus nas poziva na svetost koja dolazi iznutra, ne iz forme, nego iz odnosa s Njim. To je prava čistoća — kad je naše srce očišćeno po vjeri i poslušno Bogu.

Isusova izjava iz Mateja 15,11 nije poziv na površnu slobodu, nego na duboku unutarnju obnovu. Ne ukalja nas hrana, već naš vlastiti jezik i srce. Stoga, kao što Jakov upozorava: “Ako tko misli da je pobožan, a ne zauzdava svoj jezik, nego vara svoje srce, njegova je pobožnost uzaludna” (Jak 1,26).

Kršćanin je pozvan na svakodnevno obraćenje srca. Ne prema ljudskim tradicijama, već prema Božjem Duhu koji nas iznutra mijenja i vodi u svetost. Jer iz srca dolazi ono što nas ili onečišćuje — ili posvećuje.