Riječ ”biblija” može se odnositi na bilo koju knjigu, koja sadrži učenje za koje se smatra da je od autoriteta za specifičnu temu.
Na primjer, kuharica koju je napisao nagrađivani kuhar i osvajač Michelinovih zvjezdica u Francuskoj može se zvati ”Biblija o francuskoj kuhinji”. No, Biblija je riječ koja se najčešće koristi kao poveznica na zbir kršćanskih i židovskih svetih spisa.
Riječ biblija dolazi od grčke riječi “biblia”
Riječ biblija dolazi od grčke riječi ”biblia”, koja znači knjige. To je umanjenica od riječi ”biblos”, koja se odnosi na bilo kakav pisani spis, koji je u onome vremenu mogao biti zapisan na papirusu ili svicima.
Lingvisti vjeruju da je ova riječ mogla nastati zbog toga što su Grci uvozili egipatski papirus putem feničke luke Byblos, koja se naziva i Gebal. Imenovanje na ovakav način podsjeća na davanje naziva za pjenušavo bijelo vino, koje se u nekim regijama naziva ”šampanjac”, jer je podrijetlo takvog bijelog vina pokrajina Champagne u Francuskoj. Papirus je na grčkom jeziku nazvan biblos, jer je došao iz luke Byblos.
Najranija uporaba riječi “biblia” za kršćanske spise
Na grčkom jeziku, riječ ”biblia” označavala je sve knjige, ne samo svete spise koji su bili značajni za kršćanstvo i judaizam. Vjeruje se da je najranija uporaba riječi ”biblia” za kršćanske spise nastala 150. godine i da ju je koristio Klement, koji je koristio izraz ”ta biblia”, koji se prevodi kao ”knjige”, što se odnosilo na Pisma.
Prije tog vremena, za zbir židovskih i kršćanskih svetih spisa koristili su se izrazi ”gramma” i ”graphe” (2. Timoteju 3, 15; 16), što znači ”zapisi, dokumenti, sveti spis” ili ”pisma”.
Za vrijeme svoje javne službe na Zemlji, Isus je govorio o hebrejskim Pismima ili židovskoj Bibliji kao o spisima koji se sastoje od tri dijela. U Luki 24, 44 rekao je sljedeće: „To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.“
VIDI OVO: Je li Biblija knjiga koju je teško čitati?
Hebrejska i kršćanska Biblija
Hebrejska Biblija je zbir svitaka, koji su organizirani u tri dijela: Tora ili Mojsijev zakon, Proroci i Spisi, za koje se često koristio i naziv Psalmi, prema nazivu prve knjige. Kršćanska Biblija uključuje iste te svitke, kao i Evanđelja, Djela, poslanice i Otkrivenje.
Izvorno, ovi su Spisi bili odvojeni zapisi. Većina zajednica posjedovala je kopije samo pojedinih svitaka te bi pokušavali dodavati dodatne dijelove njihovim kolekcijama Spisa, kako bi to resursi dopuštali. Ovi odvojeni spisi nisu bili objedinjeni u moderan izgled knjige, u kojem su listovi papira bili zašiveni zajedno, što se zvalo codex, sve 4. ili 5. stoljeća.
Razumijevanje da je Biblija antologija koja sadrži šezdeset i šest različitih knjiga pomaže u objašnjavanju zašto se grčki izraz ”ta biblia”, koji znači množinu i koji označava ”knjige” koristio, kako bi se opisao zbir svetih Pisama.
Biblija ima najviši autoritet
Premda se i druge knjige koje posjeduju autoritativno učenje u vezi određenih tema mogu nazivati ”bibles” u općenitom smislu, Biblija je knjiga koja posjeduje najviši autoritet. Knjige iz Biblije jest Riječ, koju je Bog otkrio svome narodu: „Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi, da bude savršen čovjek Božji, spreman za svako dobro djelo.“ (2. Timoteju 3, 16-17) Kršćansko
Pismo izravno je nadahnuo najviši autoritet; sam Bog. Biblija za naše živote nudi nemjerljive dobrobiti. Ono što je najvažnije: „…I jer iz djetinjstva znaš Sveta Pisma, koja te mogu učiniti mudrim na spasenje po vjeri, koja je u Kristu Isusu.“ (2. Timoteju 3, 15) Sveta Biblija, od početka do završetka, uči svoje čitatelje o tome kako biti spašen, tako što ukazuje na Krista. Stoga, ako ne čitate Bibliju, sada je izvrsno vrijeme za početi.
Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Ivan H.
