Što znači stih iz Ivana 20,23? Mogu li svećenici opraštati grijehe?

Znači li stih iz Ivana 20,23 da katolički svećenici mogu opraštati grijehe? Ne, ne znači.

„Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; kojima zadržite, zadržani su“ (Ivan 20,23).

Uzimanje cijelog konteksta je osnova u tumačenju Biblije, i to nije iznimka. Pogledajmo.

„Kada dakle bijaše večer onoga dana, prvog u tjednu, a vrata gdje su učenici bili skupljeni bijahu zatvorena zbog straha od Židovâ, dođe Isus te stade u sredinu pa im reče: ‘Mir vama!’ I to rekavši, pokaza im ruke i bok svoj. Obradovaše se tada učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga opet reče: ‘Mir vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.’ I to rekavši, dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; kojima zadržite, zadržani su‘“ (Ivan 20,19-23).

Kontekst Ivana 20,23 kaže da je Isus govorio učenicima (r. 19). Dahnuo je u njih da prime Duha Svetoga (r. 22). Ovdje nema ničega o tome da svećenici imaju vlast opraštati grijehe. Ovdje nema ničega (ili bili gdje drugdje u Novom zavjetu) o apostolskom nasljeđu koje kaže da svećenici imaju vlast opraštati grijehe, niti da se to naslijeđe prenosi. Biblija spominje postavljanje starješina (Djela 14,23; Titu 1,5) i da Isusovi učenici imaju posebnu vlast (Matej 16,18). Govori o polaganju ruku na druge kako bi primili Duha Svetoga (Djela 8,19), kao i rukopolaganje muškaraca za službu (1 Tim 4,14; 2 Tim 1,6; Titu 1,5). U najboljem slučaju, polaganje ruku bavi se ređenjem, a ne apostolskim autoritetom koji se prenosi. Uostalom, rukopoložili su se starješine, a ne apostoli, i apostoli su bili ti kojima je Krist dao vlast da čine čuda i napišu Pismo. Nema govora o apostolskom autoritetu koji se prenosi.

Opraštaju im se

U Ivanu 20,23, riječi: „opraštaju im se“ jest jedna grčka riječ aphiami. To je prošlo nesvršeno vrijeme. To prošlo vrijeme označava radnju koja se događa u prošlosti i nastavlja se u sadašnjosti, primjerice, „bijah“. Učenici nisu opraštali, već proglašavali da Bog oprašta grijehe. Nalazimo da psalmist kaže: „Pomozi nam, Bože našega spasenja, zbog slave imena svojega; i izbavi nas, i očisti grijehe naše radi imena svojega“ (Psalam 79,9). Također uzmite u obzir sljedeće:

„A Isus, vidjevši njihovu vjeru, reče uzetomu: ‘Sinko, oprošteni su ti grijesi tvoji!’ A sjedili su ondje neki od knjižnika i promišljali u srcima svojim: ‘Zašto ovaj govori takve hule? Tko može opraštati grijehe osim Jednoga — Boga?’ A Isus im, spoznavši duhom svojim da tako promišljaju u sebi, odmah reče: ‘Što to promišljate u srcima svojim? Što je lakše? Reći uzetomu: ‘Oprošteni su ti grijesi’ — ili reći: ‘Ustani, i uzmi svoju ležaljku, i hodaj’? Ali da znate da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe’ — reče uzetomu: ‘Tebi govorim: ustani i uzmi ležaljku svoju i idi kući svojoj!’ I odmah usta, i uzevši ležaljku, izađe naočigled svima, tako da su svi bili zadivljeni i slavili Boga govoreći: ‘Takvo što nikad ne vidjesmo!’“ (Marko 2,5-12).

Isus je opraštao grijehe, a pismoznanci, učenici Zakona, s pravom su rekli da samo Bog oprašta grijehe. Ako su bili u krivu u vezi toga, zašto ih onda Isus nije ispravio? Umjesto toga, On potvrđuje njihovu izjavu, navodi da On ima vlast opraštati grijehe, a potom je izliječio oduzetoga. Treba biti jasno da samo Bog oprašta grijehe. Kršćani, kao predstavnici Krista, proglašavaju ljudima da im Bog oprašta grijehe.

Dakle, Ivan 20,23 ne govori da katolički svećenici imaju vlast opraštati grijehe. Govori da Kristovi učenici imaju vlast proglasiti da se grijesi opraštaju.

Autor: Matt Slick; Prijevod: Vesna L.; Izvor: CARM