Što ako sutra bude još teže nego danas?

Sjećam se kako sam jedne nedjeljne večeri primio telefonski poziv mogu li doći u bolnicu. Našao sam svoje prijatelje kako spavaju na intenzivnoj njezi. Njihova tinejdžerka je doživjela nesreću, i bili su tamo dva dana bez imalo sna. Automobil je bio totalno uništen, i nismo bili sigurni hoće li se uspjeti oporaviti. Njezina je kosa bila obrijana, što je otkrivalo kirurške šavove na glavi pričvršćene spajalicama. Dok je bila spojena na aparate koji su je održavali na životu, propustila je promociju srednje škole.

Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci, kad bih razgovarao s njezinim roditeljima, mogao sam vidjeti pitanje u njihovim očima. Uobičajeno pitanje. To isto pitanje mogli bi postaviti oni koji su bili pogođeni nedavnim uraganima. To isto razumno pitanje čujem od mnogih ogorčenih manjina u našoj zemlji. I to isto pitanje si postavljaju preživjeli u pucnjavi u Las Vegasu.

Pitanje glasi: Ako će sutra biti teško kao danas ili još teže nego danas, kako ću nastaviti? Možda ste osjetili težinu takvog očaja.

Ne samo o kruhu

U Gospodaru prstenova, Bilbo Baggins objašnjava ovaj osjećaj. Gandalfu kaže: „Osjećam se tanko, razvučeno… poput maslaca koji je namazan na previše kruha.“

Nakon četrdeset godina lutanja u pustinji, Izraelci su znali što znači biti mršav. Ali prije nego što su ušli u Obećanu zemlju, Bog je želio da ljudi koje je otkupio znaju zašto im je dopustio da se osjećaju tako rastegnutima. U Ponovljenom zakonu 8,3, Mojsije govori Božjem narodu:

„I ponižavao te i morio te glađu, ali te hranio mȁnom — za koju nisi ni znao niti su znali očevi tvoji — da bi ti pokazao kako ne živi čovjek samo o kruhu, nego čovjek živi o svakoj riječi koja izlazi iz usta GOSPODNJIH.“

Mnogi su ljudi upoznati s drugim dijelom ovog stiha („ne živi čovjek samo o kruhu“) jer ga je Isus citirao u pustinji tijekom svojih četrdeset dana posta. No, stih ima dva dijela, a upravo odnos između njih čini stih tako snažnim.

Kada nam ništa ne preostaje

Prvi dio kaže: „I ponižavao te i morio te glađu, ali te hranio mȁnom.“ Upravo prvi dio otkriva način na koji Bog dalje podučava drugi dio, „ne živi čovjek samo o kruhu.“

Na prvi se pogled čini da Bog zapravo podučava potpuno suprotnu lekciju. Netko bi pomislio da ako su se ljudi trebali svakodnevno oslanjati na hranu da bi preživjeli, onda je Bog jednostavno podučavao da se ljudi moraju oslanjati na hranu da prežive – kao da govori: „Svakim danom dopuštam da gladuješ i onda te hranim kako bi naučio da ljudi trebaju hranu da prežive.“ No biološka lekcija nije lekcija.

Da bismo shvatili kako se prvi dio izravno odnosi na drugi dio, moramo razmotriti kako je mana djelovala u životu jednog Izraelca. Svaki dan bi osoba prikupila dovoljno mane za taj dan. Ako bi previše prikupili, pokušavajući sakupiti zalihe, mana bi namnožila crve i smrad (Izlazak 16,20). Drugim riječima, mana nikada nije trebala datum isteka, jer su uvijek znali da sutra ističe – osim ako je sutra bila subota; u tom slučaju je mana trajala još jedan dan (Izlazak 16,22-24).

Da bismo ovo opisali u slikama koje su nam poznate, razmislite o hladnjaku. Svake noći kad odete u krevet, hladnjak je prazan. Vaš zamrzivač prazan. Vaši kredenci prazni. Tražite svoje susjede, ali njihova kuća je također prazna. Trgovine, tržnice i benzinske crpke prazne. Svake noći kad odete u krevet, sve potrebne zalihe za sutra su nestale. Dok ležite u krevetu s trbuščićem koji već kruli, nema ostatka.

Ništa nije ostalo osim obećanja! I dalje imate obećanje iz Gospodinovih usta da će se sutra pobrinuti za sutrašnje potrebe. Svake noći imate praznu staklenku mane. Ali svake noći, imate obećanje iz Gospodinovih usta. Ovo je lekcija iz Ponovljenoga zakona 8,3.

Hranite se obećanjima iz evanđelja

Kad se bojimo da će sutra možda biti teže nego danas – kad se osjećamo kao da je maslac namazan na previše kruha – Bog nas želi hraniti svojim obećanjima.

Hranite svoju dušu na obećanju da će se Bog, ako odijeva ljiljane i hrani ptice, zasigurno pobrinuti za svoju djecu (Matej 6,25-33). Hranite se obećanjem da je njegova milost dovoljna i da se njegova snaga usavršuje u našoj slabosti (2. Korinćanima 12,9). Hranite se obećanjem da Bog izvodi sve na naše dobro (Rimljanima 8,28). Hranite se obećanjem da je Bog tako volio svijet da je dao svog jedinog Sina kako bi oni koji vjeruju u njega mogli imati vječni život (Ivan 3,16).

A ako sutra zaista ispadne teže nego danas, a sljedeći dan je tako težak da nas ubija, Bog je obećao podići svoju djecu u bolji i svjetliji život nego što možemo zamisliti (Otkrivenje 21,1-7).

Stijena ispod nas

Ta su obećanja naša jer imamo Spasitelja koji je pobijedio grijeh, smrt i zlo. Kad je Isus, pravi Izraelac, osjećao prijetnju četrdeset dana u pustinji – sam, bez hrane i napadan od tlačitelja – svoju vjeru u Očevu providnost nikada nije doveo u pitanje. Sotona mu se rugao, ciljajući na ono što je mislio da bi moglo slomiti Isusa, govoreći: „Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruh“ (Matej 4,3). No, u tom trenutku, Isus je rekao đavlu: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“ (Matej 4,4). Tamo gdje je Adam pao, drugi Adam nije.

Prepušteni sebi, uvijek smo samo kuća od karata. Ipak, ispod naše klimave nade samodostatnosti počiva čvrsta stijena obećanja dobrog i milosrdnog Boga, uvijek snažnog i suverenog. Ovo je obećanje održalo moje prijatelje dok su čekali na intenzivnoj njezi da se njihova kći oporavi. Održava i mene kada mi život postane težak. I može održati vas kada se bojite onoga što je ispred vas.

Autor: Benjamin Vrbicek; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org