U 2025. godini odnosi između dvojice moćnih svjetskih lidera, Donalda Trumpa i Vladimira Putina, dramatično su se promijenili. Nekada poznati po međusobnim diplomatskim pohvalama, sada javno razmjenjuju oštre kritike.
Nakon što je Trump izjavio da “nije zadovoljan” Putinom zbog, kako tvrdi, “ubijanja previše ljudi” i najavio novu vojnu pomoć Ukrajini, napetosti između SAD-a i Rusije dodatno su eskalirale.
Trumpova administracija, koja je prethodno pauzirala isporuke oružja, sada šalje Ukrajini napredne dronove, protuzračnu obranu i logističku podršku. Rusija je, s druge strane, odgovorila masovnim zračnim napadom – najvećim od početka rata.
Paralelno, Moskva produbljuje savezništvo s Iranom, razmjenjujući vojnu tehnologiju i sklapajući energetske i trgovinske sporazume. Ova sve bliža suradnja Rusije i Irana izaziva zabrinutost na Bliskom istoku, posebice zbog izraelske sigurnosti.
Mnogi proučavatelji biblijskih proročanstava u ovim događajima vide odjek starozavjetnog proročanstva iz Ezekiela 38 i 39. Tamo se spominje savez sjeverne sile nazvane Gog, zajedno s Perzijom (današnjim Iranom), protiv Izraela u posljednjim danima. Iako se tumačenja razlikuju, činjenica je da savez Rusije i Irana postaje sve očitiji.
Vidljivi znakovi
Isus je u Evanđelju po Mateju 24. govorio o “ratovima i glasinama o ratovima”, o narodima koji ustaju jedni protiv drugih, te o savezništvima koja se stvaraju i mijenjaju.
Danas svjedočimo upravo takvoj slici svijeta. Osim sukoba u Ukrajini i prijetnji Izraelu, sve više zemalja jača nuklearne kapacitete, a strah od globalnog sukoba ponovno raste.
I dok se globalna pozornica sve više oblikuje prema obrascima biblijskih proročanstava, svijet bilježi i neobične pojave. U Portugalu je nedavno opažena zastrašujuća formacija oblaka, a u Izraelu rastu političke i vjerske napetosti, uz sve glasnije šapate o pripremama za obnovu Hrama. U Lukinom evanđelju, Isus spominje “velike potrese, gladi, pomore i strašne pojave s neba” – znakove koje mnogi smatraju vidljivima i danas.
Ipak, svrha biblijskog proročanstva nije izazvati strah. Bog je svojim riječima htio pokazati da On drži budućnost u svojim rukama. Proročanstva nas ne ostavljaju u mraku, nego nam daju mir i sigurnost, znajući da ništa ne izmiče Njegovoj kontroli. Ona nas pozivaju na duhovnu spremnost – ne na panične pripreme, nego na život u vjeri.
Što trebamo činiti?
Što dakle vjernici trebaju činiti u ovakvom vremenu? Prvo, približiti se Bogu kroz molitvu i Njegovu riječ. Drugo, živjeti hrabro i otvoreno za Krista, jer svijet traži odgovore i nadu. Treće, dijeliti evanđelje, jer biblijska proročanstva nisu samo upozorenja, nego i poziv na obraćenje. Konačno, trebamo gledati na vječnost i čvrsto se držati obećanja da Krist dolazi ponovno.
Iako vijesti mogu biti zastrašujuće, kršćanin ne živi u strahu, nego u vjeri. Bog nas poziva da budemo svjetlo u tami, svjedoci nade i ljudi čija su srca u potpunosti usmjerena na Njega. Svaka vijest o ratu ili prirodnoj katastrofi podsjetnik je da ovo nije naš konačni dom, nego da nas čeka novo stvaranje.
Možda je upravo sada vrijeme da se probudimo iz duhovne uspavanosti, prepoznamo da nas Bog nije postavio slučajno u ovu generaciju, nego s namjerom i poslanjem. Kako mračniji svijet postaje, to jače svijetli svjetlo Kristovo. A kada On ponovno dođe, neka nas nađe budne, spremne i pune ulja u svojim svjetiljkama. Jer, kako Biblija kaže – “naša se glava podiže, jer se približava naše otkupljenje”.
