Svjedočanstvo Baby Lasagne: Što mi, Bože, želiš reći? Kako mi možeš pomoći?

"Prvi put u crkvi sam htio slušati, a ne pričati. Što mi, Bože, želiš reći? Kako mi možeš pomoći? I primio sam odgovor."

Baby Lasagna je iznio svjedočanstvo ekskluzivno za portal Bitno.net, u kojem je progovorio o svojoj vjeri, crkvi i odnosu s Bogom.

Marko Purišić (26) već je ostvario zapaženu glazbenu karijeru, nastupajući pred publikom, dok su mnogi drugi glazbenici tražili njegove tekstove za pjesme.

Unatoč tome, nije mogao utažiti osjećaj praznine koji je duboko osjećao, unatoč uspješnoj preobrazbi svog tijela kroz strogi režim treninga koji ga je oslobodio više od 30 kilograma, uspješno savladavajući fakultetske ispite i imajući partnericu.

„Nisam mogao boraviti s ljudima i bježao sam u izolaciju svog stana. Osjećao sam pritisak, kao da se moje srce nalazi u tuđoj šaci koja ga nemilosrdno stišće. Pratili su me umor i očaj, ukratko, upao sam u depresiju“, otkrio je Marko novinaru portala Bitno.net.

„U jednom trenutku tama je postala neizdrživa. Nazvao sam tatu koji je točno znao što mi je potrebno. Odveo me k prijatelju svećeniku na razgovor. Nakon susreta s njim tama je polako počela nestajati, a njeno mjesto zauzimali su sreća i osjećaj ispunjenosti.“

Od malih nogu je išao u crkvu

Odgajan kao katolik, Marko je od malih nogu bio redovit u crkvi. Vjeru će folklorno prakticirati (on će to nazvati „odrađivanjem“) gotovo cijelog svog života, uključujući i vrijeme kada je svirao u bendu čija je ikonografija kršćanstvu bila „suprotna“.

„Išao sam u crkvu, a ponašao se kako sam htio. I kad bih molio to je uvijek bilo podređeno mojim trenutnim željama i potrebama.“

Razgovor sa svećenikom mu je promijenio život

Razgovor sa svećenikom prije „dvije ili tri godine“, mu je preobrazio život te ga je odveo nepoznatu „dubinu“.

„Prvi put u crkvi sam htio slušati, a ne pričati. Što mi, Bože, želiš reći? Kako mi možeš pomoći? I primio sam odgovor. Nije to bio audio upućen ušima, već više osjećaj u srcu kojim mi je Bog poručio: ‘Moj si.’ Bog je za mene tada postao živa osoba. Čim se sjetim tih riječi, zaplačem…“

Kod ljudi koji su na ivici obraćenja ponekad je glavna prepreka misao da će se zbog toga morati odreći stvari koje vole, nečega što smatraju svojim. Marko je sa svojom glazbenom karijerom mogao isto pomisliti, ali…

„Ništa nisam izgubio, a dobio sam sve. S Bogom sam natrag dobio samog sebe“, reći će iskreno.

„Prestao sam slušati neke, do tada drage, bendove, osobito one čija su ikonografija i pjesme bile antikršćanske, ali to se dogodilo prirodno. Kao što bodybuilder koji želi ići na natjecanje neće pojesti pizzu. Jednostavno ne ide jedno s drugim.“

Živjeti u vjeri ne znači boraviti u sedmom nebu

Unatoč tome, dodaje, živjeti u vjeri ne znači boraviti „u sedmom nebu“.

„Moja prva naivnost nakon obraćenja bila je misliti da će život biti lakši. Tama je, doduše, nestala iz srca i nju je zamijenilo svjetlo, ali patnje i dalje postoje. Očekivao sam da će Bog biti poput nekog menadžera koji će mi voditi život i rješavati probleme, kad ono… izazovi i borba. No moram reći da u toj borbi napredujem.“

Baby Lasagna je dodao: “Svako jutro pročitam nekoliko poglavlja Biblije jer smatram važnim poznavati Njegovu Riječ. Također slušam duhovnu glazbu, gledam Chosen (proplakao sam, valjda, na svakoj epizodi)… zapravo na sve strane pronalazim stvari koje me tješe. No najviše mi znači Euharistija, a definitivno obožavam mise zornice u vrijeme došašća. Prošle sam godine propustio samo jednu…“

NAJNOVIJE!