Postoje dani koje obitelji pamte zauvijek. Dani kada se životi preokrenu, kada se nebo i zemlja susretnu u čudesnom zagrljaju. Rođenje djeteta je jedan takav dan – sveta točka na vremenskoj crti života.
No, što kada se u istom danu, u razmaku manjem od tri sata, rode dvoje unučadi – jedno od sina, drugo od kćeri? To više nije samo radost. To je čudo. Božji potpis na stranici obiteljskog albuma.
Tako se 17. svibnja dogodilo nešto što će obitelj Tešić iz Dervente zauvijek nositi u srcu. Gordana i Veljko Tešić postali su baka i djed – dvostruko, odjednom. Ujutro je na svijet stigao mali Luka, sin njihova sina Radislava i snahe Jelene. A onda, kao kruna tog dana, rodila se i Anastasija, kći njihove kćeri Dragane, piše Derventski list.
U samo nekoliko sati, ova obitelj nije samo narasla – ona je procvjetala. Radislav i Dragana su u istom trenutku postali roditelji i – jedno drugome – ujak i teta. Tko osim Boga može tako isplesti niti života?
„Taj dan sam bila potpuno izvan sebe. Snaha je trebala roditi 25. svibnja, kći 14. svibnja… Nitko nije imao pojma da će obje roditi 17. svibnja! To je bio Božji dar. Kad sam čula za drugi porod, telefon mi je ispao iz ruke“, priznaje baka Gordana kroz suze, dok glas drhti od uzbuđenja.
U njihovom domu danas vlada nova glazba – ritam disanja beba, miris mlijeka, tiho šaptanje i smijeh. I dok se navikavaju na nove uloge, baka i djed ne nose tu titulu kao ukras, nego kao svetinju.
Dvostruka radost nije nepoznanica
Zanimljivo je i staro vjerovanje iz njihova sela: ako se najprije rodi unuka, djed simbolično postaje „baba“. No ovoga puta, Luka je bio brži. „Ipak sam deda, a ne baba“, kroz smijeh kaže Veljko Tešić, ali odmah dodaje ono što svaki djed prvo kaže: „Volio bih da su svi zdravi.“
U ovoj obitelji, dvostruka radost nije nepoznanica. Radislav i Dragana su kao djeca uvijek slavili rođendane zajedno – jedan 15., drugi 16. ožujka. Sada imaju još jedan zajednički datum: 17. svibnja, rođendan svoje djece.
U svijetu u kojem nas vijesti često opterećuju tugom, ova priča podsjeća da su najveća čuda tiha, nježna i obiteljska. Da se Božja milost očituje ne samo u velikim stvarima, nego i u malim trenucima koji mijenjaju sve.
