Tko je bio Jošua u Bibliji?

Jošua u Bibliji je najpoznatiji po tome što je bio drugi po hijerarhiji iza Mojsija, čovjek koji je poveo Izraelce u Obećanu zemlju nakon Mojsijeve smrti.

Za Jošuu se smatra da je jedan od najvećih, biblijskih, vojnih vođa zbog toga što je svoj narod vodio u sedmogodišnji pohod na Obećanu zemlju.

Jošua se često koristi kao prikazivanje uzornog vođe kao i praktične implementacije učinkovitog vođe. Pogledajmo na njegov lik iz biblijske perspektive. 

Jošua je bio jedan od najvećih generala u ljudskoj povijesti

U vojnom smislu, na Jošuu bi se gledalo kao na jednog od najvećih generala u ljudskoj povijesti, no bilo bi pogrešno izraelske vojne pobjede pripisati isključivo Jošuinim vojnim vještinama.

Prvi puta vidimo Jošuu u Izlasku 17, u bitci protiv Amalečana. Izlazak 17, 13 govori nam da je ”Jošua nadvladao Amaleka i njegov narod”, što nam daje razlog za pomisliti kako je Jošuina vojna sposobnost bila zaslužna za pobjedu. No u ovom stihu vidimo da se događa nešto neobično.

U 11. stihu čitamo: „I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani“. S vremenom, Mojsijeve ruke postale su umorne da su mu donijeli kamen kako bi sjedio na njemu, dok su Aron i Hur Mojsijeve ruke držali u zraku. S obzirom na ovo, vidimo da je Jošua pobijedio u bitci zbog Boga. 

Isto se može reći za vojne pobjede u Obećanoj zemlji. Gospodin je obećao pobjedu i ostvario je obećanje na zadivljujući način. Jedina iznimka je bitka kod Aja. (Jošua 7) Postoji nekoliko stvari koje treba imati na umu u vezi ove nesreće. Izrael je prekinuo savez s Bogom u vezi ”uništenih stvari”. (Jošua 7, 1) Bog je zapovjedio Izraelu neka sve unište (Jošua 6, 17), no Ahan je zadržao za sebe nešto od plijena iz bitke za Jerihon.

Zbog ovoga, Bog im je sudio tako što im nije dao pobjedu kod Aja. Još jedna stvar koju treba primijetiti jest da ne postoji izričita zapovijed od Boga za rat protiv Aja. Svrha stavljanja ove dvije priče o bitkama jedne pored druge jest da, kada Bog odredi svoj plan dolazi do pobjeda, no kada čovjek postavlja svoje planove, dolazi do neuspjeha. Jerihon je bio Božji rat; Aj nije. Bog je otkupio situaciju i s vremenom im dao pobjedu, ali ne prije nego što su naučili lekciju. 

Jošua je imao čvrstu vjeru u Boga

Daljnji dokazi kvalitete Jošuinog vodstva može se vidjeti iz njegove, čvrste kao kamen, vjere u Boga. Kada su u Brojevima 13 Izraelci bili na rubu ulaska u Obećanu zemlju, Bog je zapovjedio Mojsiju neka pošalje dvanaestoricu kako bi špijunirali zemlju; po jednog iz svakog izraelskog plemena.

Nakon njihovog povratka, desetorica su prijavila da u zemlji, iako plodnoj kao što im je Bog obećao, žive snažni i veliki ratnici, koji borave u velikim, utvrđenim gradovima. Nadalje, nefili (divovi iz izraelske perspektive) su bili u zemlji. Jošua i Kaleb su bili jedini koji su poticali narod na zauzimanje zemlje. (Brojevi 14, 6-10)

Ovdje vidimo jednu stvar koja odvaja Jošuu i Kaleba od ostatka Izraelaca: oni su vjerovali u Božje obećanje. Nisu se bojali dimenzija ratnika ili snage gradova. Umjesto toga, poznavali su svoga Boga i sjećali su se kako ih je izbavio iz Egipta, od tada najsnažnijeg naroda u svijetu.

Ako je Bog mogao savladati moćnu egipatsku vojsku, onda može savladati i različita kanaanska plemena. Bog je nagradio vjeru Jošue i Kaleba tako što ih je poštedio, dok je cijeli naraštaj Izraelaca poginuo u pustoši. 

Vidimo Jošuinu vjernost u činu poslušnog posvećivanja naroda prije invazije na Obećanu zemlju i ponovno, nakon poraza kod Aja. No Jošuina se vjernost najviše prikazuje na završetku knjige, kada još jednom okuplja narod kako bi se prisjetio djela koja su činili zahvaljujući Bogu.

Nakon tog govora, Jošua potiče narod na odricanje od svojih idola i na vjernost savezu koji je Bog s njima načinio na Sinaju govoreći: „Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi“. (Jošua 24, 15) 

Lekcije iz Jošuinog života

Što možemo naučiti iz Jošuinog života? Možemo li izvući pravila za vodstvo iz njegovog života? Zasigurno. To što mu je Bog omogućio pobjedu i zauzimanje Obećane zemlje ne znači da je bio manje dobar vojskovođa. Nadalje, bio je više nego sposoban vođa Izraelaca, no njegova vještina vođenja nije primarna lekcija koju trebamo naučiti iz Jošuinog života.

Bolja lekcija odnosi se na Jošuinu vjernost, njegovo suprotstavljanje desetorici špijuna koji došli s obeshrabrujućim vijestima u vezi prepreka na putu prema zauzimanju Obećane zemlje, kao i njegov žar za to da njegov narod održi savez vjernosti. No čak ni njegova vjera nije bila savršena.

Postoji činjenica koja kaže da je Jošua poslao špijune u Jerihon, čak i nakon što je Bog osigurao pobjedu; osim toga tu je i pretjerano samopouzdanje koje je pokazao u bitci kod Aja. 

Najvažnija lekcija koju trebamo naučiti iz Jošuinog života jest da je Bog vjeran svojim obećanjima. Bog obećava Abrahamu da će njegovi potomci boraviti u zemlji i pod Jošuinim vodstvom, Bog dovodi narod u zemlju koju je obećao da će im dati.

Taj je čin dovršio misiju otkupljenja koju je Bog započeo time što je, uz pomoć Mojsija, Izraelce izveo iz Egipta. To nas također i upućuje na konačno otkupljenje koje nam Isus daje ako vjerujemo u Njega. Poput Mojsija, Isus nas izbavlja iz okova i ropstva grijeha i poput Jošue, Isus će nas dovesti u vječnu Obećanu zemlju i u vječni ”šabat” počinak. 

Prijevod: Ivan H.; Izvor: Gotquestions.org

NAJNOVIJE!