Ponekad djeca žive tisućama kilometara daleko, a ipak osjećate njihovu blizinu. Čuju vas, razumiju raspoloženje u vašem glasu i nose vas u srcu. A ponekad, iako su odmah iza zida, čini se da su duhovno daleki – kao da više nisu vaša djeca, nego samo susjedi.
Veza između roditelja i djece rijetko puca naglo; ona se hladi postupno, gotovo neprimjetno. Poput propuha u staroj kući: najprije blago, zatim hladnije, a onda ledeno do kostiju.
Evo nekoliko znakova da se vaša djeca polako udaljavaju – i što tada možete učiniti.
1. Trudite se da zaslužite ljubav
Mnoge majke nose uvjerenje: „Ako ne zaslužim – neće me voljeti.“ Tako nastaje obrazac ugađanja – kolači, usluge, beskrajna briga. No ljubav koja se mora zaslužiti prestaje biti ljubav. Ona postaje ugovor, a obiteljski odnosi pretvaraju se u teret. Biblija nas uči da je prava ljubav bezuvjetna (1 Kor 13,4–7).
2. Vaš glas postaje pozadinska buka
Nekada ste bili izvor mudrosti, a sada vaše riječi djeca doživljavaju kao smetnju. No kada glas roditelja utihne, nestaje i korijen obiteljskog stabla. Djeca trebaju znati da se iza vaših riječi krije iskustvo, ali i ljubav koja nikad ne prestaje.
3. Počeli su vas „popravljati“
Umjesto da vas vide kao osobu, tretiraju vas kao projekt: „Ne kukaj“, „Ponašaj se normalno.“ Ali roditelj nije kvarni dio koji treba zamijeniti, nego živo biće kojemu treba poštovanje. „Poštuj oca svoga i majku svoju“ (Izl 20,12) zapovijed je koja nikad ne zastarijeva.
4. Hodate na prstima
Bojite se nazvati bez posebnog razloga, bojite se pitati za pomoć. Tako postajete nevidljivi. A djeca se brzo naviknu živjeti kao da vas nema – sve dok ne dođe trenutak kada je već kasno.
5. Znate sve o njima, a oni malo o vama
Vi pratite svaki njihov korak, a oni ne znaju što vas raduje ili boli. Ako interes nije obostran, odnos postaje prazan. Obitelj je pozvana na zajedništvo, a ne na jednostrano davanje.
6. Na dnu ste njihove liste
Ako se javljaju tek „usput“, a prijatelji i posao imaju prednost, tada nešto nije u redu. Roditelji koji su se cijeli život stavljali na posljednje mjesto često ostanu upravo tamo. Vrijeme je da se naučite postaviti i reći: „I ja sam važan.“
7. Više vas ne vide kao osobu
Najbolniji znak – kad vas doživljavaju samo kao funkciju: „baka“, „čuvanje djece“, „ručak“. Ali vi ste puno više od toga – osoba s dušom, snovima i vrijednošću. Bog vas je stvorio jedinstvene i neponovljive.
Što učiniti?
Ne čekajte da sami shvate. Recite kad vas boli. Prestanite biti „zgodni i laki za život“. Vratite svoj glas i pokažite im da imate pravo na pažnju i ljubav. Učite djecu da briga za roditelje nije dužnost, nego izraz ljubavi.
Djeca ne odlaze jer su loša – odlaze jer lako zaborave da roditelji nisu vječni. Podsjetite ih na to dok još imate vremena. A najvažnije – predajte svoju bol Gospodinu. On razumije i vidi svaku suzu. On je Otac koji nikad ne zaboravlja svoju djecu, i u Njemu svaka osamljena duša pronalazi utočište.