Tko je bio papa Franjo? Životopis i nasljeđe

Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, glavnom gradu Argentine, kao jedno od petero djece talijanskih imigranata.

Odrastao je u radničkoj četvrti Flores, gdje je pohađao državnu školu. Prije nego što je osjetio duhovni poziv, završio je školovanje za kemijskog tehničara i radio u laboratoriju za kontrolu kvalitete hrane.

U mladosti je prebolio tešku upalu pluća, zbog koje mu je djelomično uklonjeno jedno plućno krilo – iskustvo koje će kasnije oblikovati njegovu duboku empatiju prema ljudskoj patnji. Presudni trenutak njegova duhovnog buđenja dogodio se tijekom jedne ispovijedi, nakon koje je odlučio krenuti putem svećeničkog zvanja.

Duhovna i intelektualna formacija

Godine 1958. pristupio je Družbi Isusovoj, redovničkoj zajednici poznatoj po svojoj intelektualnoj dubini i posvećenosti odgoju. Tijekom formacije studirao je u Čileu, a zatim stekao licencijat iz filozofije u Colegio Máximo San José u San Miguelu. Predavao je književnost i psihologiju u raznim isusovačkim školama u Argentini, a 13. prosinca 1969. zaređen je za svećenika.

U razdoblju od 1973. do 1979. bio je provincijal argentinskih isusovaca, a nakon toga profesor teologije i rektor Kolegija Máximo. I u tim službama pokazivao je skromnost i blizinu s običnim ljudima, što će kasnije postati jedno od glavnih obilježja njegova pontifikata.

Biskup i kardinal

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je pomoćnim biskupom Buenos Airesa 1992. godine. Nakon službe kao generalni vikar nadbiskupije, 1997. imenovan je nadbiskupom koadjutorom, a sljedeće godine naslijedio je kardinala Antonia Quarracina kao nadbiskup Buenos Airesa. Kao nadbiskup bio je poznat po skromnom životnom stilu – vozio se javnim prijevozom, kuhao sam i živio u malom stanu.

Kao kardinal (imenovan 2001.), sudjelovao je u radu više vatikanskih tijela, a iako se o njegovom imenu špekuliralo i 2005. nakon smrti Ivana Pavla II., tada je izabran kardinal Joseph Ratzinger (papa Benedikt XVI.).

Izabran za papu

Nakon abdikacije pape Benedikta XVI. 2013. godine, Jorge Mario Bergoglio izabran je za papu 13. ožujka iste godine, uzevši ime Franjo – u čast svetog Franje Asiškog. Time je postao prvi papa iz Amerike, prvi isusovac na Petrovoj stolici te prvi papa neeuropskog podrijetla u više od tisuću godina.

Njegov izbor označio je novo poglavlje u životu Katoličke Crkve – poglavlje u kojem su milosrđe, siromaštvo i jednostavnost došli u središte papinske službe. No, njegovo rukovođenje Katoličkom Crkvom nije prošlo bez kritika, osobito nakon otvaranja LGBT zajednici i blagoslovu istospolnih brakova.

Pontifikat milosrđa i reformi

Papa Franjo je kroz cijeli pontifikat naglašavao milosrđe, pastoralnu blizinu i potrebu obraćenja Crkve prema siromašnima. Bio je glas onih koji nemaju glasa – siromašnih, migranata, zaboravljenih i ranjivih. Poticao je Crkvu da bude “poljska bolnica” – mjesto ozdravljenja, prihvaćanja i nade.

Proveo je i značajne reforme unutar Rimske kurije, radeći na većoj transparentnosti i učinkovitosti Vatikana, posebno u području financija.

Enciklike koje oblikuju suvremeni katolički nauk

Njegove enciklike ostaju trajna ostavština teološke i društvene misli Crkve. U Laudato si’ (2015.), Franjo ističe hitnost ekološke krize, povezujući je s borbom protiv siromaštva. Poziva na “ekološko obraćenje” i promjenu načina života čovječanstva.

U Fratelli tutti (2020.), papa Franjo razvija viziju univerzalnog bratstva i društvene pravde, osuđujući individualizam, populizam i isključivost, te poziva na dijalog, solidarnost i prihvaćanje svakog čovjeka.

Graditelj mostova

Papa Franjo bio je neumorni putnik – graditelj mostova među narodima i religijama. Od Svjetskog dana mladih u Brazilu 2013., preko posjeta Svetoj Zemlji, Kubi, SAD-u, Egiptu, Mjanmaru, Iraku, pa sve do Kanade 2022., gdje je uputio snažnu ispriku autohtonim narodima – njegovi su posjeti svjedočili njegovoj predanosti miru, dijalogu i pomirenju.

Posebno se pamti posjet Sarajevu 2015. pod geslom “Mir vama”, kojim je dao snažnu poruku suživota i zajedništva u regiji obilježenoj ratnim traumama.

Papa naroda

Papa Franjo živio je ono što je propovijedao. Odbacio je luksuz, birao jednostavnost, komunicirao s ljudima izravno, često iznenađujući pozivima ili susretima. Bio je blizu bolesnima, starima, zatvorenicima, migrantima, djeci. Njegove poruke bile su jasne i duboke, potičući Crkvu da živi vjeru djelima.

Njegov pontifikat oblikovao je Katoličku Crkvu u 21. stoljeću i ostavio dubok trag u globalnim pitanjima pravde, mira i brige za stvoreno.

Papa Franjo ostat će upamćen kao čovjek vjere, suosjećanja i djelovanja. Njegov život bio je ispunjen svjedočanstvom poniznosti i služenja. Njegove riječi i djela poticali su milijune da žive autentično kršćanstvo, s pogledom uprtim prema rubovima društva, gdje se, kako je često govorio, Krist danas rađa.