Izraz “nadapostoli” spominje se u Pavlovoj drugoj poslanici Korintskoj crkvi. Tko su bili oni i zašto ih Pavao spominje?
“Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od “nadapostola”. Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima očitovasmo.” (2. Korinćanima 11, 5-6)
“Nadpostoli” nije referenca na Dvanaestoricu učenika već na lažne apostole (judaiste) koji su uznemirivali rane crkve i Pavla. Apostol Pavao je o Dvanaestorici Isusovih učenika uvijek govorio s velikim poštovanjem (1. Korinćanima 15, 8–10; Galaćanima 2, 8–10).
“Nadapostoli” koje Pavao spominje
Dok je Pavao išao po Rimskom Carstvu propovijedajući evanđelje, drugi bi dolazili iza njega i pokušavali “ukrasti” nove obraćenike. Često bi tvrdili da je evanđelje koje je Pavao propovijedao neadekvatno i da ga je potrebno dopuniti. U svojoj poslanici Galaćanima, Pavao upozorava na one koji su nastojali dodati obrezanje u evanđelje i, u tom kontekstu, izjavljuje:
“Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.” (Galaćanima 1, 6–9)
Također, u Korint su nakon Pavla došli neki ljudi koji su napadali njegovu osobu kako bi bacili sumnju na njegovo učenje. Iz prve ruke nemamo nikakve tekstove ovih blatitelja, ali iz obrane koju Pavao daje možemo razaznati stvari koje su govorili o njemu. Razlog zašto se odlučio braniti nije bio da zadrži svoju osobnu čast, nego da ništa ne umanji evanđelje koje je propovijedao.
Pavlova obrana službe za Boga
Judaisti ili “nadapostoli” označili su Pavla kao lažnog apostola. Bili su uobraženi, svojevoljni i ponosni. Njegovu su krotkost tumačili kao slabost ili kukavičluk. Govorili su ružno o njemu i prezirali su njegovo propovijedanje i službu (2. Korinćanima 2, 17; 4, 2; 11, 22).
PROČITAJTE: Apostol Pavao: Tko je on bio i što možemo naučiti iz Pavlova života?
Pavlova ljubav, revnost i briga za crkvu potaknuli su ga da upozori članove na vukove koji su pokušavali odvratiti njihova srca od istine. U 2. Korinćanima 4, Pavao objašnjava zašto se njegova služba ne čini baš uspješnom. Prvo, postoji duhovni rat, a nevjernici jednostavno ne mogu sami razumjeti evanđelje koje on propovijeda (stihovi 1-6). Također, Pavlu nedostaju znakovi vanjskog uspjeha i blagoslova. On je pritisnut, proganjan i obaran (stihovi 8–9), ali objašnjava da je to samo njegovo vanjsko stanje. Duhovno nije slomljen, doveden u očaj, napušten ili uništen. Zapravo, stanje slabosti uobičajeno je za službu evanđelja, jer će slava ići Bogu, a ne Božjem radniku – Pavao je jednostavno “glinena posuda” koja sadrži vrijedno blago (stih 7). Nije klonuo duhom jer je znao da ga, kada ovaj život završi, čeka nešto nevjerojatno veće (stihovi 16–18).
Njegova krotkost slična je Isusovom primjeru i načinu na koji je poučavao svoje sljedbenike: “Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga” (Matej 20, 25-27).
