Trebamo li proklinjati naše neprijatelje

Na vratima spavaće sobe mog djetinjstva nalazi se rupa u obliku šake. Nalazi se ondje kad smo se mama i ja doselili i ubrzo sam shvatio da nagovještava ono što bi moj očuh mogao učiniti. Sada kada ovo pišem, više od dva desetljeća nakon selidbe, još uvijek osjećam strah.

Moj očuh je bio đakon u našoj lokalnoj crkvi i vrlo cijenjen u zajednici. Doveo je više ljudi prema Kristu, nego što sam ja ikada doveo ili što ću vjerojatno učiniti.

Njegov eksplozivni bijes nikada se nije pokazivao izvan doma, stoga ima smisla zašto je vodstvo naše crkve mislilo da sam buntovni tinejdžer koji pravi probleme i koji samo ogovara “pobožnog” čovjeka. 

Napustio sam svoj dom prije nego što sam završio srednju školu, a onda me neposredno prije fakulteta Krist pozvao k sebi. Imao sam nagomilano mnoštvo bijesa iz tih godina koje sam proveo s očuhom i definitivno nisam bio spreman oprostiti.

Tijekom sljedećih nekoliko godina, Krist me naučio kako da volim moje neprijatelje na najneočekivaniji način: kroz molitvu psalama koji proklinju. 

Psalmi koji proklinju?

Molitve koje uključuju kletve vidimo redovito u Bibliji, kao na primjer kada Nehemija izgovara jednu takvu: „Čuj, Bože naš, kako smo postali na ruglo! Obrati ruglo njihovo na njihovu glavu i daj da budu u zemlji robovi prezira! Ne oprosti im njihova zlodjela! Grijeh njihov neka se ne izbriše pred tobom, jer su jade zadali onima, koji grade”!“ (Nehemija 4, 4-5) Pavao je isto tako bio sklon izgovaranju kletvi: „Ako tko ne ljubi Gospodina našega Isusa Krista, neka bude proklet! Maranatha!“ (1. Korinćanima 16, 22) Čak i Krist izgovara prokletstva prema pismoznancima, farizejima (Matej 23) i nad Judom. (26, 23-24) 

Primijetimo da se Nehemija molio protiv Sanbalata i Tobije, zloglasnih protivnika Božjeg naroda u Jeruzalemu. Pavao se molio protiv onih koji se okreću od Boga, a Isus je svoje jade usmjerio na najgore ljude u Evanđeljima. Ako smo skloni razmišljati o “kletvi” kao o osobnoj osveti, psalmi koji proklinju mijenjaju naše razumijevanje. Takvi psalmi nisu beznačajne molitve. Ovi “psalmi prokletstva” su “psalmi pravde”, molitve želje kako bi Bog učinio ono što je obećao: pravedan sud Zemlji. 

VIDI OVO: Izricanje prokletstva: Kako ovakve pjesme utječu na našu dušu?

Pravda za slabe

U dugom nizu zakona, koji su trebali upravljati novoosnovanom državom Izraelom, nalazi se odlomak s važnim uvidom u Božju brigu za slabe i ranjive: 

Stranca ne smiješ zakidati i ugnjetavati, jer vi ste sami bili stranci u Egiptu. Udovicu i siročeta bez oca ne mučite! Ako ih budeš progonio, i oni zavape k meni za pomoć, uslišit ću vapaj njihov. Raspalit će se gnjev moj, i dat ću vas pobiti mačem, tako da vaše žene postanu udovice, a djeca vaša sirote.“ (Izlazak 22, 21-24)

Gospodin ne kaže da će prekoriti ranjive zato što su vapili protiv svojih neprijatelja; umjesto toga, Bog kaže da će “sigurno čuti njihov vapaj” i odgovoriti osudom. To su snažne riječi Stvoritelja svemira. 

U okolnim narodima, trima skupinama ljudi koje Gospodin ovdje spominje, došljacima, udovicama i siročadi, nedostajala bi glava obitelji i član rodbine, odnosno otkupitelj, koji bi ih zaštitio. Te skupine bi bile potpuno same u društvima u kojima se “sigurnosna mreža” sastojala isključivo od rodbinskih veza. Ali donošenjem ovog zakona Bog je uspostavio Izrael kao drugačiju vrstu društva; kao društvo koje štiti slabe. Ako se izraelski narod ne bi pridržavao Zakona, Bog obećava da će sam braniti slabe. 

Pravda ukorijenjena u Božjoj Riječi

Postoje i drugi ulomci u Svetom pismu, koji također pokazuju Božji pravedan karakter. Njegovu pravdu vidimo u Postanku 3 sa zmijom, Adamom i Evom; u Postanku 6 s potopom; u Postanku 11 s rastjerivanjem u Babilonu. U Postanku 18, Abraham se, u svojoj molitvi za Sodomu i Gomoru, poziva na Božju pravdu: 

Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?“ (Postanak 18, 25) Psalam 58 zaključuje s odgovorom na Abrahamovo pitanje: „Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!“ (Psalam 58, 12)  

Kako ne bismo mislili da je pravda samo koncept Starog zavjeta, apostol Pavao tvrdi da je Božja pravda bila ostvarena na križu: 

„…opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe; htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme – da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.“ (Rimljanima 3, 24-26) Molitva za pravdu jest dakle, ukorijenjena u Svetom pismu, gdje vidimo tri načina na koje Bog pokazuje svoju pravdu. Prvo, Gospodin poziva slabe i ranjive neka Mu iznesu svoje pritužbe. Drugo, dokazao je da će suditi zlotvorima. Treće, On veličanstveno nudi pravdu, koja je izlivena na križu, za naše spasenje. 

Molitva za pravdu kako bismo mogli voljeti naše neprijatelje

Božja pravda na križu dovodi nas do srži pitanja: Trebamo li proklinjati naše neprijatelje? Ne kaže li Isus da trebamo voljeti naše neprijatelje?

Čak i ako o psalmima proklinjanja razmišljamo kao o psalmima pravde, ostaje činjenica da su to molitve za naknadu, za nadoknadu, za Božju osudu, često ne za Božji oprost. No prema mom osobnom iskustvu, vapaj za Božjom pravdom kad nije bilo nikoga drugog tko bi mi pomogao, oslobodilo me kako bih mogao voljeti svoga očuha, umjesto da prema njemu osjećam gorčinu. Umjesto nošenja bijesa u sebi, nikad ne dopuštajući rani da zacijeli, Psalam 58 i Psalam 109 su me učili da tu nepravdu iznesem Gospodinu i da vjerujem da će On postupiti pravedno. (Rimljanima 12, 19)

Da odgovorim jasno na pitanje: da, današnji kršćani mogu i trebaju moliti psalme koji proklinju. Ovi psalmi, s vapajima za osvetom i pravdom, pokazuju nama običnim smrtnicima kako se odreći svog prava na osvetu i pouzdati se u Gospodina. Oni su model za jednostavnu, iskrenu molitvu koja ispovijeda nepokolebljivo i snažno povjerenje u to da je Bog “pravedan i onaj koji opravdava”. (Rimljanima 3, 26) Gospodin rado čuje ove molitve i uslišit će ih u ovom ili sljedećem životu. Nepravde učinjene protiv nas stavljaju se u perspektivu koja nam pokazuje da je ispunjavanje pravde samo pitanje vremena.

Autor: Russel L. Meek; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare