Kako trebate reagirati kada vas roditelji povrijede?

Kao grešnici, svi griješimo. Roditeljstvo nije iznimka. Vjerojatno će doći vrijeme kad ćemo kao mladi ljudi shvatiti da neke greške naših roditelja negativno utječu na naše živote, a ta činjenica može izazvati gorčinu i ljutnju.

Svi smo se vjerojatno u nekom trenutku zavjetovali: „Kad ću imati djecu, nikad im to neću učiniti. Nikad im to neću reći, nikad neću dopustiti da se tako osjećaju.“

I možda nećemo, ali i naša će djeca biti (ili već jesu) zahvaćena vlastitim pogreškama, bez obzira na to jesu li iste ili različite od onih naših roditelja.

Jared Vogt u svom članku pod nazivom „Dakle, tvoji roditelji su te razočarali. Što sada?“ govori po pitanju kako se nositi s time da su vas vaši roditelji povrijedili i kako raditi na iscjeljenju mogućih napetih odnosa.

Vogt prvo priznaje da će nas roditelji iznevjeriti. „Jesu. Ili budu. Savršeni ljudi ne postoje. Postoji samo jedna savršena osoba, a oni nisu ta Osoba.“

Vogt također želi da znate da ako su vas vaši roditelji povrijedili (a sve nas jesu u nekom trenutku), ta je povreda prava. Vaša bol je stvarna i treba ju priznati.

No, to nije mjesto na kojem završava. Vi ste osoba za sebe kojoj je Bog darovao slobodnu volju i sami odabirete kako odgovoriti na ono što vam donesu životne okolnosti. Odluka da ostanete žrtva ili ne pružite oprost zapravo boli samo vas.

Vogt govori o nepravednosti ovako: „To je kao da pijete otrov i nadate se da ta druga osoba umre.“

Nema drugih alternativa. Koju ćete odabrati: oprost ili neopraštanje?“, nastavlja.

Oprost je prvi korak u iscjeljenju slomljenog odnosa. I doista, uopće nemamo ništa u sebi što bi nas potaknulo da poduzmemo taj prvi korak bez Gospodinove pomoći. Ali kroz Krista možemo primiti milost da možemo oprostiti.

Oproštenje utire put za pomirenje. Iako se oproštenje može dati u tišini vlastitog srca, pomirenje zahtijeva dvoje (ili troje) ljudi. Zbog toga, ako vaši roditelji ne žele priznati svoju grešnost i neuspjehe, i prihvatiti stav poniznosti i ponuditi milost, pomirenje možda neće biti moguće, ali Bog još uvijek zahtijeva od nas da pokušamo: „Ako je moguće, koliko je do vas, sa svim ljudima budite u miru“, kaže Rimljanima 12,18.

Ovaj će proces zasigurno zahtijevati veliku predanost molitvi. No, pouzdanje da Bog može iscijeliti ono što je slomljeno i praštanje jesu najbolji put, bez obzira na ishod.

Također je važno, piše Vogt, da kada se odnos jednom obnovi, postavite granice. U redu je da ne želite razgovarati na temu koja vodi ka raspravi ili izbjegavati situacije koje olakšavaju stare obrasce ponašanja.

Bog želi da s našim roditeljima imamo odnos pun ljubavi i da budemo zahvalni za njih, bez obzira na sve. I premda potpuno pomirenje slomljenog odnosa možda neće biti moguće, Bog i dalje zahtijeva od nas da otpustimo gorčinu i imamo milosti.

„Vaši roditelji nisu obučeni za roditeljstvo. Nisu profesionalci. Nemojte biti samo oni koji uzimate u ovom odnosu. Ako iskreno želite slijediti Isusa, morat ćete tražiti načine da služite svojim roditeljima u njihovoj slomljenosti, jer to je ono što Evanđelje čini: Ono nas sve mijenja“, piše Vogt.

Autorica: Veronica Neffinger; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Crosswalk.com