Kako bismo nadvladali zavodljivu silu prijevare grijeha, trebamo prepoznati iskušenje kada ono dođe. Otkrivamo kako je to moguće!
Ništa nam neće bolje pomoći u borbi protiv iskušenja kao intimnost s Božjim obećanjima. Kako bismo nadvladali zavodljivu silu prijevare grijeha, trebamo poznavati slađi, snažniji i sigurniji glas našeg Oca na nebu.
Jedan način kako On uvježbava svoju djecu kako da pobjegnu zamci grijeha jest kroz proučavanje groznog i otrovnog glasa našeg neprijatelja. On želi da mi znamo planove našeg neprijatelja (2. Korinćanima 2, 11) i da prepoznamo iskušenje svaki puta kada ono dođe.
Kada mudrac Izreka prijenosi mudrost svome sinu, on počinje upozorenjem: „Moj sine, ako te griješnici mame, nemoj pristati“. (Izreke 1, 10) Jedan pokazatelj bogobojazne zrelosti i mudrosti je pojačana svjesnost i budnost protiv iskušenja. No kako će dječak znati kada je kušan?
Što biste vi rekli vašem sinu? Kako biste ga pripremili na to da prepozna i odbaci iskušenje kada ono neizbježno dođe? Grijeh vreba suptilno i dvosmisleno, čak i onda kada grijeh sam nije suptilan ili dvosmislen. Mudar otac želi da njegov ranjivi sin može razlikovati iskušenje u svim njegovim oblicima te stoga on izgovara nekoliko obećanja grijeha:
„Ako bi rekli: “Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što; da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob; naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom; bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu vreću“. (Izreke 1, 11-14)
Osjetite li to kušanje, zavodljivu moć ovakve vrste pokvarenosti? Prepoznajete li prijevaru, kako svako slatko obećanje počiva na nekoj laži? Zapitajte se što stvara da se takva zla pojavljuju u ljudskom srcu, u srcu poput naših. Bog nas u svojoj riječi uči kako meditirati nad obećanjima grijeha, kako nas ona ne bi prevarila, namamila ili uništila.
„Ti si gospodar svog života“.
Prvo iskušenje može biti najteže za mnoge od nas da se povežemo s njime: „Ako bi rekli: “Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što; da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob“. (Izreke 1, 11-12) Tko želi nekome postaviti zasjedu i ubiti nekoga, pogotovo nevinu osobu? Kako bi takva nasilna i zla misao mogla kušati nekoga?
PROČITAJTE: Koja je razlika između iskušenja i grijeha?
Kada kralj David piše o opakima, on daje ključ za razumijevanje ovakve vrste iskušenja:
„Drsko misli bezbožnik: “On ne vidi!” “Nema Boga”; tako je stalno mišljenje njegovo. Misli u srcu: “Nikada neću pasti! Kroz sva pokoljenja ja neću sresti neprijatelja! Leži u potaji i vreba, zadavi nedužnoga potajno; oči njegove vrebaju siromaha“. (Psalam 10, 4; 6; 8)
Ponos ima moć učiniti čak i ubojstvo opijajućim. Samo srce koje kaže „nema Boga“ može spletkariti, skrivati i čekati kako bi naudilo nevinom. Osjetite li uzbuđenje u njegovom čudovišnom glasu? „Nikada neću pasti“. „Mogu ubiti nevinu osobu bez razloga i još uvijek neću biti kažnjen. Ništa mi se neće dogoditi. Nema Boga, ja sam bog“. Razina opakosti je vjerovati da Bog neće kazniti naš grijeh, da neće suditi svaku misao, riječ i djelo savršenom pravdom.
Kako sam počeo uviđavati kako nasilan ponos može biti, pomislio sam na užasne naslovne stranice gdje čitam o videozapisu bande koja napada nevine strance koji ništa ne sumnjaju. „Zašto bi itko učinio tako nešto“, pomislio sam. „Nema Boga… ništa mi se neće dogoditi“.
Opaki uživaju u činjenju najgorih stvari kojih se mogu sjetiti kako bi dokazali da ih nitko ne može kazniti. Oni čak i snimaju svoj zločin i izlažu ga kako bi ga svi vidjeli, uključujući i policiju. Ponos se očajnički pokušava dokazati.
Još je gore to što svaki dan saznajemo kako nevini stradavaju, barem u Americi, milijuni nevinih. Pobačaj opstaje zbog ponosne iluzije anonimnosti. Planirano Roditeljstvo (i drugi) preživljavaju na temelju ovih stihova: „Nitko neće znati i neće biti posljedica. Ti si bog svog tijela“, a ne Bog koji je stvorio remek-djelo u vašim utrobama. (Psalam 139, 13)
Propovjednici koji su za pobačaj možda neće recitirati riječi iz Izreka 1, 11-12, ali je ova nemilosrdna ludost zapisana preko svake ružičaste reklame i oglasne ploče: „Nema Boga“.
Ali, Bog postoji. On vidi svaki djelić našeg zla i svi ćemo se suočiti s Njime. Jednoga dana Bog će zaračunati svaki komadić opakosti sve dok više ne nađe ništa. (Psalam 10, 15) Salomon naglašava ironiju okrutnosti zlih: „A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu“. (Izreke 1, 18) Kada nas grešnici mame govoreći ”vi ste jedini gospodari svojih života”, oni nas pozivaju u zasjedu svog vlastitog života. Naš ponos nas šapatom poziva prema samouništenju.
Vidite li impuls u svom vlastitom srcu; pretvaranje da Bog ne vidi naše tajne grijehe ili da On neće učiniti ništa u vezi njih? Koliko brzo usmrćujemo u svojim srcima, (Matej 5, 21-22) govoreći sami sebi da nitko ne zna ljutnju koju njegujemo u sebi?
Koliko često stavljamo zastavu milosti na naša ramena dok se bacamo natrag u požudu, pohlepu, sebičnost, pretpostavljajući da nam Bog ”mora” oprostiti? Ako nam Bog mora oprostiti bez obzira na to što činimo, onda vjerujemo da smo mi bogovi. Možda užas u ovome iskušenju nije ipak tako nepoznat.
Kada sotona šapuće, zapamtite da će Bog uzeti u obzir svaki grijeh kojeg smo počinili ili kroz krv svog dragocjenog Sina ili kroz nepopustljive valove gnjeva. Bog se ne da izrugivati (Galaćanima 6, 7), a križ neće biti prostituiran. Ako nam je Bog oprostio naš ponos, onda on treba i mora umrijeti.
„Mogu ti dati više od Boga“.
Nakon napajanja i potpirivanja našeg ponosa, iskušenje se u idućem stihu okreće našim željama, gdje se pohlepa i požuda često skrivaju. „Dobit ćemo koje dragocjeno dobro, napunit ćemo kuće svoje plijena“. (Izreke 1, 13) Mamac je ovdje još očigledniji: „Možemo zadovoljiti sve vaše tajne žudnje“. Pripjev je jednako star koliko je i poznat. Jednako tako se sotona prišuljao Evi u vrtu i predložio ono što je dobri Bog zabranio: „Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu“? (Postanak 3, 1)
Ovo je jedno od mojih omiljenih obećanja: „Mogu ti dati više od Boga“. Koliko je salijetajućih grijeha ukorijenjeno u vjerovanje da imamo pravo dobiti više od onoga što je Bog obećao i da sam Bog ne može zadovoljiti naše duše?
Sotona sije uznemirujuću zamisao da zaslužujemo puno više od onoga što imamo, da nam Bog neće dati svoje najbolje, da su svetost i čistoća sigurni putevi prema dosadi i žaljenju. Naša tijela očajnički progone tu grešnu fantaziju. No sve ono što tražimo više od Boga ćemo izgubiti.
Mudar čovjek kasnije upozorava u Izrekama 1: „To je sudbina onoga, koji ide za dobitkom nepravednim: on ga stane glave“. (Izreke 1, 19) Pohlepa krade puno više od onoga što obećaje. Umjesto zadovoljavanja neprekidne gladi naših srca, ona nam krade sav kisik. Poput ponosa, kada se opaki predaju pohlepi, oni sami sebi postavljaju smrtonosnu zamku:
„Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima“. (1. Timoteju 6, 10)
Dok leže u krevetu, s očima zatvorenim, zamišljajući da si udovoljavaju u idućem luksuzu i udobnosti, sami sebe ubadaju ponovno i ponovno.
Dok pišem, u vijestima se spominje još jedan milijarder je u potrazi za opakom, nezasitnom potragom za više. Nezadovoljan svojim ogromnim uspjehom, bogatstvom i slavom, vrebao je desetke mladih djevojaka. Nakon što se tužiteljstvo Sjedinjenih Država složilo na užasavajuće mlaku nagodbu u 2008. (odvjetnik je od tada bio prisiljen na ostavku u vezi slučaja), milijarder je pomislio da se izvukao sa svojim zlom. „Nema Boga. Nitko mi ništa ne može“. Nakon toga nije prestao zlostavljati nevine, tako da je ponovno na sudu zbog optužbi za seksualno trgovanje. Zbog mamljenja grijeha ništa nije previsoko, čak niti njegova duša.
PROČITAJE: 4 savjeta kako se boriti kada iskušenje napadne
Jedina utjeha je spoznaja toga da Bog (za razliku od ljudskih pravosudnih sustava) može kazniti svaki počinjeni grijeh. Milijarder će shvatiti da je cijena za zlostavljanje tih djevojaka i za ignoriranje Boga kako bi dobio ono što mu ne pripada, puno viša od onoga što je ikada zamislio.
Tajna nezadovoljstva, u obilju ili gladi, s milijunima dolara ili bez, jest stavljanje nade i radosti u bilo što i bilo koga osim Boga i vjerovanje da dragocjeno dobro leži u bilo čemu drugome izvan Božjih zapovjedi. Za Kristove sljedbenike dobitak je smrt, a ne grijeh. (Filipljanima 1, 21) U Kristovoj prisutnosti je punina radosti i u njegovoj desnoj ruci nalaze se prava, istinska, vječna i zadovoljstva kojima nema premca. (Psalam 16, 11)
„Nikada se ne trebaš osjećati izostavljeno ili samo“.
Jedan od najjedostavnijih izraza kako možemo zaobići Očeva upozorenja jest jedan od onih koja najviše otkrivaju. „Dođi s nama, vrebajmo dobroga, da stavimo zamku nedužnome ni za što“! (Izreke 1, 11) Usamljenost potiho prestrašuje svakog od nas. Bolest se proširuje u Americi, ne samo kroz generacije iz ’70.-ih i ’80.-ih već i kroz mlađe generacije.
Sotona ovu bolest širi na mnoge načine, odvajajući slabe od ostatka čopora nakon čega se hrani na našem strahu i samosažaljenju. Vukovi u Izrekama 1 kruže oko ove naše ranjivosti: „U krugu našemu bit ćeš ždrijeb svoj; kao svi vodit ćeš zajedničku kesu“. (Izreke 1, 14) Ova laž je toliko očita; zašto bismo dali povjerenje onima koji ubijaju nevine iz svog zadovoljstva? Ipak, ovo obećanje je nepobitno primamljujuće: „Nikada se više ne trebaš osjećati izostavljeno ili samo“.
Ovdje se ne govori o društvu, već o društvu koje ne prosuđuje niti nema granice. Možemo ih čuti kako šapuću: „Nećemo te osuditi ili te odbaciti. Nećemo te tješiti zbog tvog grijeha; griješit ćemo s tobom“! Radi njihovog ”prijateljstva” izgleda da je griješiti dobro (jedni druge skrivamo i štitimo), zadovoljavajuće (svi drugi to čine i vole to) i čak sentimentalno (u ovome uživamo zajedno). Obećanja grijeha pletu sve snažniju tkaninu laži koju je sve teže razlikovati.
Ne trebamo izbjegavati naš strah od usamljenosti jer nam je Bog rekao da nismo stvoreni kako bismo bili sami. (Postanak 2, 18) Ustvari, onoliko koliko pokušavamo poreći našu potrebu za drugima, riječi ”dođi s nama” postaju još primamljivije. Ne, trebamo dobro znati naše potrebe i prepoznati krivotvorinu koji grijeh društva nudi; onu vrstu koja se raspada kada dođu iskušenja.
Svatko tko slijedi Krista će se povremeno osjetiti sam ili izostavljen. Ako vam oni koji su vam dijelili evanđelje nisu ovo spomenuli, onda vas nisu dobro pripremili za hod s Isusom. Isus kaže: „Svi će vas mrziti zbog moga imena“. (Matej 10, 22) Ne samo da će nas ignorirati, zanemariti i izostavljati; mrzit će nas. Ne neki nego svi. Opet, Isus kaže: „Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi“. (Ivan 15, 19)
Biti odabran od Boga znači biti odbačen od ljudi. Čak nam i Isusova obećanja govore da ćemo se osjećati izolirano i izbjegavano: „Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega“! (Luka 6, 22)
Stoga, trebamo očekivati da ćemo biti izolirani i ostavljeni sami, čak i od strane naših obitelji. (Marko 10, 29) No, mi u konačnici nismo sami. Isus isto tako kaže: „Znajte, ja sam s vama uvijek, do kraja vremena“. (Matej 28, 20) Čak i onda kada se osjećamo sami, nismo sami ako smo u Kristu. Zajedno s Njime, posvojeni smo u dublju, veću i vječnu obitelj. Krist kaže: „I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti“. (Matej 19, 29)
Razotkriti obećanje grijeha
Kao dio našeg rata protiv grijeha meditirajmo na njegovim lažnim obećanjima. Nemojmo živjeti u njima, ali nemojmo dopustiti da nas ona uhvate iznenada. Možemo se suočiti s primamljujućim lažima bez nesigurnosti i straha, jer imamo daleko bolja obećanja i jer imamo Spasitelja koji je već ratovao i pobijedio rat protiv iskušenja.
PROČITAJTE: Kako mogu nadvladati seksualna iskušenja?
Kada grijeh kaže našim nezasitnim željama ”možemo ti ponudi više od Boga”, možemo reći s Kristom: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“. (Matej 4, 4) Kada grijeh našim usamljenim srcima kaže ”čuvat ću te i nikada se nećeš osjećati izostavljeno ili samo”, možemo reći s Kristom: „Opet je pisano: „Ne iskušavaj Gospodina, Boga svoga“. (Matej 4, 7)
Kada grijeh kaže našem ponosu ”ti si gospodar svog života”, možemo reći s Kristom: „Odlazi sotono! Jer pisano je: „Bogu svom se klanjaj i jedino Njemu služi“! (Matej 4, 10)
Nakon što smo upamtili obećanja grijeha, pobjeđujemo ih mačem Duha (Efežanima 6, 17), što je Riječ našeg Boga.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
