Molitva se može sagledati u tri osnovna oblika: kao obožavanje (slavljenje), kao molba i kao zastupanje, a svaki od tih oblika ima svoje podvrste.
Obožavanje (slavljenje)
Obožavanje Boga, prvi osnovni oblik molitve, temelji se na spoznaji Božje prisutnosti. Dok saznajem Božju veličinu, sasvim prirodno odgovaram s dubokim unutrašnjim poštovanjem. Nedavno sam promatrao neku sitnu mušicu za vrijeme njenoga leta. Kako je mala, a kako zanimljivo i do detalja skladno oblikovana. Bila je u stanju da pobjeđuje zakon zemljine teže, da se uzdiže i ubrzava svoje kretanje u visinama. Pomislih: “Koje li mudrosti Božje!”
Obožavanje Boga i njegovog stvaralačkog uma je jedan oblik molitve – svijest o tome tko je On i poštovanje prema Njemu za sve što je stvorio. Ne mogu da obuzdam svoje divljenje i poštovanje kada prepoznajem Božju mudrost, silu i dobrotu. Sasvim spontano iz mene izviru zahvaljivanje i slavljenje dok postajem svijestan dobrote Božje prema meni, koju znam da ne zaslužujem. Kršćani bi neprestano trebalo da se nalaze u toj vrsti molitve i zajedništva s Bogom. Trebalo bi da smo svijesniji Njega dok nam govori kroz prirodu. Vidimo Njegovu silu u oluji i munjama. Mirišemo Njegovu nježnost u ruži. Vidimo Njegov dizajn u cvijetu dan-i-noć… Nekad svoje divljenje izražavamo riječima; nekad ne. Jednostavno, riječ je o nekom osjećanju koje ispuni naša srca, osjećanju koje nastaje kada posmatramo mnogovrsna Božja samoispoljavanja. Samo kažemo: “O, kako je Bog dobar!” Dok prepoznajemo Njegovu ljubav i milost, mi ga obožavamo i ostvarujemo odnos s njim.
Molba
Drugi oblik molitve je molba. Kazujem Bogu svoje potrebe i molim ga da mi pomogne. Iz dana u dan vapim Bogu da mi podari mudrost, da me vodi, da mi da snagu i pobrine se za moje potrebe. Neki ljudi smatraju da nije u redu da iznose pred Boga svoje osobne potrebe, jer je to izraz sebičnosti. Kažu da je pogrešno bilo što moliti za sebe i da bi kršćani trebali da misle samo na druge. To zvuči vrlo lijepo, ali ne predstavlja nužno i dobru teologiju. Svakako da treba da se molim za druge ljude i njihove potrebe, ali je prirodno da se interesiram i za svoje vlastite potrebe. Možete to nazvati kako hoćete, ali osobno ja imam sasvim određene potrebe, i od male sam koristi drugima sve dok se moje osobne potrebe pravilno ne zadovolje. Biblija kaže: “Ratar koji se trudi treba prvi da okusi od plodova” (2. Timoteju 2,6). Drugim riječima, ne možete drugome dati ono što ni sami nemate. Ne možete na nekog prenijeti ospice ako ih sami nemate. Stoga najprije ja moram primiti Božju milost, ljubav, snagu i moć. Primajući od Boga ja imam što da dam drugima. Jedan Isusov učenik je rekao: “Gospode, nauči nas da se molimo Bogu, kao što je i Ivan poučio svoje učenike.” Tada je Isus postavio model molitve ili uzornu molitvu: “Oče, neka se sveti ime tvoje; neka dođee kraljevstvo tvoje” (Luka 11,1-2). Prvi dio molitve upućen je Bogu – to je veličanje Boga za ono što je On: “Neka se sveti ime tvoje”. Zatim slijedi molitva za kraljevstvo Božje: “neka dođe kraljevstvo tvoje.” Trebamo najprije tražiti kraljevstvo Božje i njegovu pravednost. Dio molitve koji slijedi glasi: “kruh naš svadašnji daj nam danas… i ne uvedi nas u napast” (Luka 11,3-4). A riječ je o osobnim molbama. Imam mnogo potreba i Bog želi da mu o njima govorim. Ničega lošeg nema u tome ako od Boga zatražimo da se pobrine za naše financije ili za bilo koju drugu potrebu.
Zastupnička molitva
Treći oblik molitve, zastupanje, je vrsta molitve koja bi se mogla nazvati posao. Poštovanje Boga nije rad. Ono je doživljavanje slave! Ono je spontano, divno zajedništvo s Bogom. Nije ni izlaganje svojih potreba Bogu, “posao”, jer sam za zadovoljavanje svojih potreba zainteresiran toliko da se u takvu molitvu lako uključujem. Ali, uključivanjem u zastupničku molitvu ja počinjem raditi. Pavao je pri kraju svoga pisma crkvi u Kolosu spomenuo Epafru, jednog svog suradnika: “Pozdravlja vas Epafra, vaš zemljak, sluga Krista Isusa; on se uvijek bori za vas u molitvama” (Kološanima 4,12). Molitva se ovdje označava kao borba ili kao rad. Zastupničkom molitvom ja dodirujem stvari koje su izvan mog malog svijeta. U takvoj molitvi ne molim se za svoje, nego za potrebe ljudi oko mene. Molim za svoju obitelj, prijatelje i susjede koji još ne poznaju Isusa Krista. Molim za one koji su u tijelu Kristovom. Iznosim pred Boga sve raznovrsne potrebe drugih ljudi koje sam zapazio, ili sam s njima upoznat.
Autor: Chuck Smith
