Zijo Hadžić (37), kamiondžija porijeklom iz Bosne i Hercegovine, doživio je emotivno teško iskustvo kada je otkrio da su ga prijatelji zaboravili dok se borio za svoj život u američkoj bolnici.
Hadžić, koji je dugi niz godina radio kao kamiondžija u Sjedinjenim Američkim Državama, suočio se s ozbiljnim zdravstvenim problemima dok je vozio kroz Južnu Karolinu.
Iznenada je počeo kašljati krv, a s vremenom mu je postajalo sve teže disati. Uzimajući u obzir ozbiljnost situacije, hitno je prebačen u bolnicu.
No, ono što ga je najviše pogodilo nije bila fizička patnja, već osjećaj napuštenosti. Zijo Hadžić otkrio je da ga prijatelji i kolege kamiondžije, s kojima je dijelio mnoge kilometre puta i životne izazove, nisu posjetili niti iskazali podršku dok se borio za svoj život u bolnici, prenosi Hayat.ba.
Podijelio je svoju priču
Kroz suze je Hadžić podijelio svoju bolnu priču.
Bolovi su bili sve jači i jači. Morao sam stati i nazvati hitnu. Odvezli su me u bolnicu i tu ustanovili da imam pneumoniju. Tu su mi dali tablete i vratili su me u kamion – navodi gastarbajter na početku snimka iz bolnice i dodaje da mu je od tih tableta bilo malo lakše.
Nekoliko dana kasnije, međutim, stanje mu se opet pogoršalo, a tablete više nisu pomagale. Otišao je u lokalnu bolnicu gdje su mu za pregled naplatili 100 dolara s obzirom na to da nema osiguranje.
“Za preko 100 dolara šalju račun. Kasnije sam skontao da rade samo za 100 dolara. Njima je dosta 100 dolara za pet minuta”, rekao je kamiondžija i objasnio da mu je doktor nabrzinu poslušao pluća i dao još jedne tablete.
Dodaje da mu se nakratko stanje poboljšalo, ali da se nakon nekoliko dana bol proširila i na lijevu stranu pluća. Na kraju je otišao u hitnu pomoć gdje su ga poslali na snimanje i ispirali mu pluća.
Zijo Hadžić se i dalje nalazi u bolnici
Zijo se i dalje nalazi u bolnici. Ustanovljeno je da ima težak oblik pneumonije.
“Ja sam ovdje sam! Brat mi je jutros otišao na posao, obitelj je dolazila, rođaci su dolazili. Poanta je da jarana nemam. Nijednog. Svi su tu u okolini po kafanama i ćevapima. Nijednog jarana nemam. A tolike godine sam s njima pio, kafenisao, družio se, trošio pare, lutao, a niti jednog jarana. Kad si zdrav i kad imaš svi su tu. Okupe se. Može se onda i izaći, popiti, potrošiti… Nije to problem nikakav. Ali sve je to mati govorila. Čitavo ovo vrijeme, a nisam ja njoj dao za pravo, kakvi majko, to su moji jarani, ne bi me ostavili, krvi bi mi dali ako mi treba… Ali evo ne treba mi krvi, samo da dođu, da me obiđu… Šta me zovu, mogu ti kuću odavdje vidjeti, a ti ne možeš da dođeš. Neka drugovi… Neka. Ja sam to malo kasno skontao – navodi Zijo kroz suze.
Pogledajte video OVDJE.
