U svijetu preplavljenom seksualnim sadržajem, sve više vjernika vodi tihu, iscrpljujuću bitku protiv požude. Mnogi je vode godinama, neki i desetljećima, u neprekinutom ciklusu: iskušenje – pad – kajanje – pobjeda – novi pad. No, premda ova borba može djelovati obeshrabrujuće, istina je iznenađujuća i oslobađajuća: borba s požudom je dobar znak.
Požuda bez borbe – znak duhovne smrti
Kada osoba nema unutarnju borbu, već se jednostavno prepušta požudnim željama – bilo kroz pornografiju, seksualne fantazije ili nečisto ponašanje – to je ozbiljan znak. Biblija to naziva “robovanjem grijehu”. Takva osoba slijedi svaku želju tijela, bez otpora, bez grižnje savjesti, bez pokajanja.
Čak i oni koji se izjašnjavaju kao kršćani mogu biti u toj kategoriji. Žive dvostruki život: na površini su religiozni, ali u tajnosti bezvoljno slijede požudu. U njima nema rata između Duha i tijela jer Duh u njima ni ne prebiva.
Ako se netko prepoznaje u ovom obrascu, to je poziv na iskreno preispitivanje: Zašto ne osjećam žaljenje? Zašto ne želim promjenu? To su ključna pitanja koja zahtijevaju molitvu, traženje Božje prisutnosti i istinsko pokajanje.
Znak unutarnjeg rata
S druge strane, istinski kršćani također doživljavaju kušnju. Međutim, razlika je u tome što se u njima vodi rat. Taj rat između Duha Svetoga i stare grešne naravi znak je duhovnog života. Kada osjetiš požudnu misao i u tebi se javi otpor – želja da joj se ne predaš – to je dokaz da u tebi djeluje Duh Sveti. Taj otpor, ta unutarnja borba, znak je da nisi rob, već ratnik.
Biblija nas poziva da “umrtvimo djela tijela” i da “uzmemo svoj križ”. A križ nije samo simbol, to je smrt starome ja. Kršćanin koji pada, ali se kaje, ispovijeda grijehe i ponovno ustaje – on nije izgubljen. On je sin koji, iako spotaknut, želi natrag u Očev zagrljaj.
Kad padneš, ne postaješ manje Božje dijete. No nepriznati grijeh može narušiti tvoju povezanost s Bogom. Kao sin koji zna da je pogriješio, ne ideš k Ocu zato što se bojiš da ćeš biti odbačen, već zato što znaš da ti On želi obnoviti odnos. Pokajanje nije gubitak identiteta, nego način da se ponovno zbližiš s Njim.
Isusov primjer – kako je On nadvladao kušnju
Isus je bio kušan u pustinji 40 dana. I to ne samo simbolično – On je stvarno osjetio glad, slabost i napast. Sotona mu nudi brza rješenja za stvarne potrebe: “Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruh.” Isus odbija – ne zato što kruh nije dobar, nego zato što ne želi zadovoljiti svoje potrebe izvan Božje volje.
Slično i nama sotona prilazi kad smo ranjivi: usamljeni, frustrirani, iscrpljeni. Nudi nam lažne utjehe, brze zamjene za pravu bliskost i ljubav koju je Bog zamislio u braku. Ključ pobjede nije u snazi volje, nego u poznavanju istine: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta.”
Tvoja borba je dokaz života
Ako se boriš, to je znak da si živ. Mrtvi u duhovnom smislu ne osjećaju rat. Ti jesi u ratu, i to je dobra vijest. Ne zato što je lako, nego zato što znaš tko se bori s tobom i za tebe.
Biblija kaže da požuda “ratuje protiv duše”. Bitka je stvarna, ali i pobjeda je stvarna – kada se osloniš na Krista. Nisi sam. Bog je s tobom. Bitka još traje, ali kraj je poznat: “Jer Sin Božji dođe da razori djela đavolska.”
Nastavi borbu! U toj borbi se vidi tko si i kome pripadaš.
