Mnogi tako pišu kako je u Njemačkoj sve više džamija, a sve manje crkvi. Neki pišu kako ne treba čuditi što se džamije otvaraju, a crkve zatvaraju jer sve manje katolika ide na svete mise te dodaju da neki odlaze u crkvu samo za Božić ili Uskrs.
U njemačkom gradu Nachrodt-Wiblingwerde, u saveznoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija (NRW), katolička je crkva Sv. Josipa zatvorila svoja vrata nakon 99 godina postojanja.
Posljednja sveta misa održana je 26. studenog 2023. godine, a vjernici su tada upalili 99 svijeća u znak zajedničke zahvalnosti i sjete u vezi s dugim vremenom služenja liturgiji u tom svetom prostoru.
Predstavnica župe Sandra Schnell istaknula je da je dolazak biskupa na posljednju misu snažan signal – prijem problema ozbiljno, biti uz ljude u trenutku oproštaja.
Porast broja zatvorenih crkava
Ova vijest nije izoliran slučaj. U Njemačkoj je zatvaranje katoličkih crkava u porastu — od 2000. godine oko 538 katoličkih crkava i kapela je prestalo s redovitim bogoslužjem ili je profanirano, a mnoge od njih prodane, prenamijenjene ili čak porušene, piše Gaudiampress.
U proteklih pet godina izvještava se i o oko 131 crkvi koja je zatvorena u Njemačkoj.
Uz katoličke, i protestantske crkve (u okviru glavne protestantske zajednice u Njemačkoj – EKD) također trpe posljedice pada broja vjernika, demografskih promjena i financijskih poteškoća. Prema nekim procjenama, u idućih deset godina moglo bi biti zatvoreno i do 10.000 katoličkih i protestantskih crkava i bogomolja diljem Njemačke, ako se nastavi trend smanjenja članstva i slabljenja vjerske pripadnosti.
U saveznoj pokrajini NRW već su predložene daljnje konkretne zatvaranja: crkva St. Joseph u Elverdissenu prethodno je zatvorena i planira se prodaja, a i crkva Maria Frieden duž Lübberlindenwega suočit će se s mogućim gašenjem.
U Herfordu su također identificirane crkvene zgrade koje bi mogle biti zatvorene, kao i župni domovi u Eilshausenu ili zgrade Pravoslavne crkve.
Nešto drugačiji pristup nalazimo u protestantskim i ekumenskim zajednicama gdje se suočavaju sa smanjenjem broja vjernika, ali istovremeno traže suradnju i zajedničku uporabu objekata. U mjestu Oelde protestantska crkva Christuskirche već je zatvorena, a katoličke crkve – Kreuzkirche i Lambertikirche – bit će zajednički korištene uz ekumensku
Također, u pokrajini Rheinland, postoji popis propovjednih (entwidmeter) crkava u protestantskoj crkvi koje su odvezane od liturgijske uporabe, prodane ili preseljene u druge namjene.
Ljudi napuštaju crkve
Zatvaranje crkvi u Njemačkoj uglavnom se povezuje s nekoliko međusobno isprepletenih okidača:
- Pad broja vjernika i crkvenih članova – ljudi izlaze iz crkve, ne identificiraju se više s institucionalnim religijama.
- Pad prihoda od crkvenih poreza – u Njemačkoj vjernici plaćaju Crkvi crkveni porez (Kirchensteuer), a s manje članova prihodi opadaju.
- Visoki troškovi održavanja – mnogi sakralni objekti su stari, zahtijevaju skupe renovacije i infrastrukturne radove koje lokalne zajednice ne mogu financirati.
- Demografske promjene – selidbe stanovnika iz ruralnih u urbane sredine, starenje populacije, smanjen broj mladih koji prakticiraju vjeru.
- Strateške reorganizacije unutar crkvenih struktura – spajanje župa, racionalizacija resursa, odlučivanje da se manje korištene crkve zatvore kako bi se sredila mreža crkvenih objekata.
Što ostaje?
Iako se mnoge crkve gase ili prenamjenjuju, većina crkvenih zajednica (katoličkih i protestantskih) i dalje funkcionira, premda u smanjenom kapacitetu. Neki objekti mijenjaju namjenu (npr. u stambene zgrade, kulturne centre, urede), dok drugi ostaju prazni ili se prodaju privatnim vlasnicima.
U Romanji Hamburg, primjerice, nadbiskupija je ukinula niz crkava u Lübecku i drugim područjima, dok se dijalog s lokalnim zajednicama nastavlja u planiranju buduće uloge tih prostora.
Zatvaranje crkve St. Josef u Nachrodt-Wiblingwerde znak je šireg trenda kojim se suočavaju kršćanske zajednice u Njemačkoj – i katoličke i protestantske – u vremenu kad se institucionalna vjera suočava s demografskim, društvenim i financijskim izazovima.
Ovaj proces postavlja ozbiljna pitanja o identitetu, prisutnosti Crkve u svakodnevnom životu i načinu na koji će zajednica vjernika odgovoriti na poziv da živa Crkva nastavi svjedočiti unatoč sve većim pritiscima.
