Svijet u kojem živimo nudi bezbroj puteva koji obećavaju mir, prosvjetljenje ili uspjeh. Mnogi od nas provedu godine gradeći vlastitu pravednost, vjerujući da su dobri ljudi i da je to sasvim dovoljno.
Svjedočanstvo Stevea Kanga, bivšeg budista i ovisnika koji je prošao put od ruba smrti do pastoralne službe, snažan je podsjetnik na stvarnost vječnosti, opasnost duhovne obmane i beskrajnu Božju milost. Njegova priča nije samo svjedočanstvo o čudesnom preživljavanju, već i ozbiljno upozorenje svakom čovjeku.
Steve je rođen 1979. godine u Južnoj Koreji u iznimno pobožnoj budističkoj obitelji. Njegovi su djedovi i bake gradili hramove i darovali golemo bogatstvo toj religiji. Već od 6. godine života Steve je bio posvećen Budi i provodio je i do osam sati dnevno u molitvi ispred kipa.
Tražeći odgovore na pitanja o patnji i nepravdi, redovnici su mu govorili da je sve plod prošlih života i da se za oprost grijeha mora moliti milijunima godina. Bilo je to okruženje bez koncepta milosti i oprosta, prožeto stalnim strahom od tame i demonskim manifestacijama koje su pratile njegovu obitelj kroz generacije.
Nakon preseljenja u Ameriku, obiteljski bankrot i tinejdžerski bunt odveli su Stevea na stazu potpune samodestrukcije. U ljeto 1998. godine, tijekom studija na fakultetu, ušao je u krug dilera i teških ovisnosti. Vrhunac te tame dogodio se kada je nesvjesno konzumirao mješavinu droge poznatu kao “death bowl”, povezanu s heroinom, kokainom i PCP-om.
Glas mu je ponudio “olakšanje”
Uslijedilo je 10 dana pakla na zemlji bez sekunde sna, popraćeno teškim mentalnim slomom i zastrašujućim demonskim napadima u kući. Na rubu ludila, pod utjecajem lažnih obećanja nevidljivog glasa koji mu je nudio prividno olakšanje kroz samoubojstvo, Steve je uzeo nož.
Kada je policija upala u kuću, Steve je u stanju teške psihoze nanio sebi po život opasne rane. Dok su ga vozili u bolnicu s presječenim arterijama, njegovo je tijelo gubilo svijest. Tada je doživio iskustvo bliske smrti.
Umjesto da poleti prema nebu, osjetio je kako propada nevjerojatnom brzinom, poput lifta bez sajli. Pao je u mjesto potpune tame, bez ikakvog oblika života, okružen mnoštvom ljudi koji su nepomično stajali u čistoj patnji i agoniji. Iznad njih su stajala ogromna demonska bića koja su upravljala tim mjestom mučenja.
U tom trenutku, Steve je nadnaravno spoznao dvije istine. Prva je bila da je grešnik koji pravedno zaslužuje biti tamo, unatoč tome što se na zemlji smatrao “dobrim čovjekom”. Druga je bila da je to stanje vječne odvojenosti od Boga konačno i da nema povratka. Pakao je stvarna i opipljiva stvarnost, mjesto gdje nema društvene interakcije ni utjehe, već samo vječne osude i patnje.
Bog je imao drugačiji plan
Ipak, Bog je imao drugačiji plan. Dok je operacija trajala osam sati, grupa kršćanskih molitvenih ratnika nesebično je bdjela u bolnici, moleći u jezicima i sili Duha Svetoga. Liječnici su svjedočili da je njegov ostanak na životu čisto čudo jer su mu vitalne funkcije neprestano otkazivale. Prije nego što je otvorio oči, Steve je čuo topao i nježan glas: “Nema više budizma i nema više droga, ja te volim.” Bilo je to bezuvjetno iskustvo Božje ljubavi koja iscjeljuje.
Nakon čudesnog oporavka, Steve je predao svoj život Isusu Kristu, prihvatio poziv za pastora te proveo mjesece na misijskom polju u Kini, krijumčareći Biblije i svjedočeći snazi podzemne crkve.
Danas svima poručuje da je pakao stvaran, ali je Božja milost veća od svake tame. Poziva svakoga tko se bori u vjeri ili živi u tajnom grijehu da donese sve na svjetlo, jer u Kristu nema osude za one koji se iskreno pokaju.
