Dolaskom jeseni kuće širom regije zamirišu na ajvar, paprike i turšiju. No, prema riječima gastroenterologa prof. dr. Vojislava Perišića, većina zimnice koju tradicionalno pripremamo zapravo je – nezdrava. „Puna je kemikalija i gubi najveći dio hranjivih tvari tijekom pripreme“, upozorava poznati stručnjak.
Najveći gubitnik je, kaže, paprika – iako ima više vitamina C nego limun, grejp ili naranča, on nestaje čim se termički obradi. „Kad skuhamo ajvar, od vitamina C ne ostane gotovo ništa“, ističe dr. Perišić. No, jedno povrće i dalje odolijeva vremenu i toplini – kupus.
Kupus je, tvrdi liječnik, „kralj povrća“ jer zadržava hranjive tvari i nakon obrade. Posebno postaje dragocjen kada fermentira – tada se pretvara u prirodni probiotik prepun korisnih bakterija.
„Rasol od kupusa najhranljivija je tekućina koja postoji. Bogat je antioksidansima i probioticima, vraća snagu i obnavlja organizam“, objašnjava.
Kupus sadrži brojne laktobacile koji jačaju crijevnu floru i imunitet. Međutim, domaćice često pogriješe kada dodaju previše soli – ona ubija bakterije. „Dovoljna je mala količina soli, tek jedna žličica po glavici. Kupus će sam fermentirati“, savjetuje dr. Perišić.
Za razliku od kupusa, povrće poput kelja ne može fermentirati jer ne sadrži potrebne ugljikohidrate. A popularna turšija, krastavci i paprike – ako nisu prirodno fermentirani – „čista su kemija“, ističe profesor. „Kisela paprika je samo paprika s konzervansima. Sve što vrijedi ima i sirova – u turšiji više nema ničega.“
Od svih vrsta zimnice, dr. Perišić preporučuje samo prirodno fermentirane – poput kupusa i rena. „Ren u medu je čudesna kombinacija: med djeluje antioksidativno, a ren antiinfektivno. Čak i kada samo stoji u tegli, otpušta tvari koje uništavaju mikrobe.“
Dok većina zimnice gubi svoje vrijednosti, kiseli kupus ostaje neprikosnoveni kralj. On čisti organizam, jača imunitet i vraća snagu – prirodni dar koji pokazuje kako najzdravije stvari često dolaze upravo iz jednostavnosti Božjeg stvaranja.











Slažem se…u potpunosti…logično…ne treba puno pameti!