U svijetu koji je često podijeljen mržnjom, jedna je odgojiteljica u vrtiću osmislila jednostavan, ali snažan pokus kako bi djeci objasnila bit ljudskog zajedništva.
Pred svoju znatiželjnu skupinu stavila je dva jajeta – jedno smeđe i jedno bijelo. Djeca su odmah uočila razliku u boji ljuske.
Zatim ih je, jedno po jedno, razbila u zdjelice i pitala mališane: „Možete li mi sada reći koje je koje?“ Djeca su se nasmijala jer je iznutra sve izgledalo potpuno isto. Učiteljica je tada izrekla istinu koju bi svi trebali čuti: „Baš kao i ova jaja, ljudi naizgled izgledaju drugačije, ali iznutra smo svi isti.“
Ova lekcija nas podsjeća da Bog nikada ne gleda boju kože ili podrijetlo kao mjerilo vrijednosti. On gleda ono što je unutra – srce i dušu.
Svi smo stvoreni na Njegovu sliku, s istim dostojanstvom i istom potrebom za Njegovom ljubavlju. Prema podacima znanosti, genetska sličnost među svim ljudima iznosi preko 99,9%, što potvrđuje da su vanjske razlike tek površne.
Ova učiteljica darovala je djeci spoznaju koju će nositi cijeli život: prava osoba živi duboko u srcu, tamo gdje boja kože ne igra nikakvu ulogu.
