Svi su mislili da je Stephanie Arnold izgubila razum kada je počela govoriti kako će umrijeti tijekom poroda svog drugog djeteta. No ono što je mnogima zvučalo kao plod straha ili prevelike mašte, pokazalo se stvarnošću.
Stephanie je imala viziju – i u toj viziji jasno je vidjela svoju smrt na operacijskom stolu. Točno je znala da će krvariti, da će biti podvrgnuta histerektomiji, da će njezino srce prestati kucati. Vidjela je čak i da će njezina beba biti dobro, dok će ona sama umrijeti.
Danas, nakon što je sve to doživjela, Stephanie može posvjedočiti kako je njezin život spašen zahvaljujući Božjem poticaju i pažnji ljudi koji su je ipak poslušali.
Vizije koje su najavljivale smrt
Već tijekom trudnoće, Stephanie je počela imati snažne i realistične vizije. Znala je da nije riječ samo o trudničkoj tjeskobi. Imala je iskustvo prvog carskog reza i nije se bojala postupka. Ono što je osjećala bilo je nešto dublje i ozbiljnije – uvjerenje da će umrijeti.
„Ne samo da ću umrijeti“, rekla je tada, „nego će mi trebati histerektomija, počet ću krvariti, i bit ću mrtva na stolu. Beba će biti dobro, ali mene više neće biti.“
Naravno, kada je počela govoriti obitelji, prijateljima pa i medicinskom osoblju, mnogi su je gledali s nevjericom. Neki su mislili da je preuveličala, drugi su vjerovali da se radi o hormonskim promjenama. Ali Stephanie je bila uporna – dijelila je svoje vizije jer je osjećala da mora.
Bog je pripremio pravu osobu
U svojoj upornosti, Stephanie je ponovno i ponovno razgovarala s anesteziologinjom koja je trebala biti prisutna na porodu. Iako joj je liječnica objašnjavala da nema razloga za brigu, nakon razgovora ipak je odlučila poduzeti jedan korak više.
Provjerila je krvnu grupu svoje pacijentice i pripremila dodatne zalihe krvi pored operacijske sale. Taj, naizgled mali detalj, pokazao se ključnim.
„Nakon našeg razgovora osjećala je da ipak nije dovoljno učinila za mene“, prisjetila se Stephanie, „i upravo to je bio dar Duha Svetoga – nadahnuće koje joj je spasilo moj život.“
Vizija postaje stvarnost
Kada je došao dan poroda, sve se odvijalo baš onako kako je Stephanie predvidjela. Rodila je zdravog sina Jacoba, ali njezino je srce ubrzo prestalo kucati. Dogodila se rijetka i smrtonosna komplikacija – embolija plodnom vodom. Tijelo joj je doživjelo šok i krv prestala zgrušavati.
U tom trenutku sve je izgledalo izgubljeno. Stephanie nije imala puls 37 sekundi. Ali zahvaljujući dodatnoj krvi koju je anesteziologinja unaprijed pripremila, i pravodobnoj reakciji tima, uspjeli su je oživjeti. Kao što je i sama predvidjela, izvedena je histerektomija.
Sve se odvilo točno prema njezinim vizijama – osim jedne ključne stvari: preživjela je.
Život s novom svrhom
Nakon ovog iskustva Stephanie više nikada nije bila ista osoba. Počela je gledati na život drugačijim očima – s dubokom zahvalnošću i s vjerom da Bog može govoriti i kroz vizije, snove i intuiciju.
„Nisam ista osoba otkada se ovo dogodilo“, posvjedočila je, „slavim male stvari, živim s radošću i znam da treba slušati ono što Bog stavlja na srce. Ako nešto osjetite, govorite o tome. Moje vizije bile su Božja intervencija – danas to više ne sumnjam, ja to znam.“
Stephanie sada koristi svoje iskustvo da potakne druge da vjeruju unutarnjem glasu koji Bog stavlja u njihova srca. Jer, kako sama kaže, upravo to joj je spasilo život.
