Brojne žene u Argentini tužile su Opus Dei da ih je kao djecu prisiljavao na ropstvo. Opus Dei (‘Božje djelo’ na latinskom) je organizacija unutar Katoličke Crkve, a djeluje i u Hrvatskoj.
Andrea Matinez dobila je od Opusa Dei prvi dar kad je imala 12 godina, a radilo se o ružičastoj haljini. Drugi “poklon” bio je raspored njezinih obaveza za svaku minutu svakog dana. Kad je imala 16 godina, dobila je metalni lanac sa šiljcima koji je nosila oko bedara i bič.
U kasnim 1980-ima Opus Dei, tajnovita i ultrakonzervativna katolička organizacija, obećala je Andrei Martinez bijeg iz života u siromaštvu u ruralnoj Argentini. Rekli su joj da će pohađanjem jedne od njihovih škola steći obrazovanje.
“Mislila sam da ću tako pomoći svojoj obitelji. No postala sam ropkinja”, rekla je Martinez, danas 50-godišnjakinja, piše DNEVNIK.hr.
Bile su robinje
Kaže da su bile prisiljene raditi i do 12 sati dnevno, kuhati i čistiti za članove elite, bez plaće. Osim toga, bile su pod potpunom kontrolom: njihova pisma obiteljima bila su cenzurirana, a bilo im je zabranjeno čitati bilo što osim dječjih knjiga ili vjerskih tekstova. Kad su na kraju pobjegle, bile su bez novca, odjeće i obrazovanja.
Nakon dvogodišnje istrage argentinski savezni tužitelji podnijeli su optužnice protiv više čelnika Opusa Dei u Južnoj Americi. Optuženi su za nadziranje trgovine i iskorištavanje djevojčica, adolescentica i žena između 1972. i 2015. godine.
Opus Dei odbacio je optužbe i rekao da su “potpuno izvučene iz konteksta”
Tužitelji su naveli da je Opus Dei uspostavio strukturu posvećenu regrutiranju djevojaka iz siromašnih ruralnih obitelji. Godine 1979. članovi Opusa Dei posjetili su obitelj Claudie Carrero, koja je tada bila 13-godišnjakinja. Otac radnik, majka domaćica.
“Opus Dei je rekao da ću, ako dođem u školu, učiti o hotelijerstvu i da ću moći putovati. Bila sam uzbuđena, ali nisu me odveli onamo da učim, nego da radim”, kaže danas.
Škola u koju je Martínez poslana bila je udaljena nekoliko sati od kuće njezinih roditelja. Sjeća se da su joj odmah dali posao, kao i desecima druge djece.
“Radile smo devet sati dnevno, sedam dana u tjednu, prale odjeću i pripremale hranu za starije muške članove. Imale smo samo tri sata škole dnevno.”
Organizacija je uspjela, kažu žene, jer su djevojke držane izolirane i poslušne, dopušten im je samo jedan telefonski poziv mjesečno i pismo obitelji.
“Od samog početka rečeno mi je da svojim roditeljima ne mogu reći ništa o Opusu Dei ili o tome što se događa. Bila sam odsječena od vanjskog svijeta”, dodaje.
Lanac sa šiljcima oko bedra i bičevanje za vrijeme molitve
Nakon četiri godine u “školi” Martínez kaže da je bila prisiljena postati tzv. numerarija, za što je Opus Dei tvrdio da je duhovno zvanje, no ustvari se radi kao kućna posluga. Morale su kuhati i čistiti za starije članove i svećenike te živjeti u celibatu. Radila je više od 12 sati dnevno, a dobila je lanac sa šiljcima koji je nosila oko bedra dva sata dnevno kao pokoru te mali bič od užeta kojim se bičevala dok se molila.
“Jedini tekstovi koje smo smjeli čitati bile su knjige za djecu ili vjeronauk. Više nije bilo škole. Bila sam zarobljena. Nije mi bilo dopušteno provesti Božić sa svojom obitelji ili ići na bakin sprovod. Često su odbijali naše zahtjeve, govoreći nam da to prinosimo kao žrtvu Bogu. Skrivali su se iza Boga da bi nas iskoristili.”
Carrero, kao i druge žene, kaže da su je redovito selili iz jedne kuće u drugu, što je, kako ona vjeruje, bilo kako bi se spriječilo stvaranje čvrstih prijateljstava.
Andrea Martínez uspjela je pobjeći tek nakon deset godina. Kad je otišla, imala je samo deset peza, nije imala normalnu odjeću, a otkrila je da joj potvrde o obrazovanju koje joj je izdao Opus Dei ne vrijede u vanjskom svijetu.
“Nikada nisam primila plaću. Nisam znala kako koristiti novac, kako razgovarati s ljudima. Imala sam 23 godine, ali ponašala sam se kao dijete od 12 godina”, kaže Martinez, koja danas studira psihologiju, ono što je mislila da će joj Opus Dei omogućiti davnih dana.
Ona i ostale žene traže financijsku odštetu, priznanje svoje patnje i službenu ispriku.
U izjavi na svojoj internetskoj stranici Opus Dei je naveo da su njihove škole odobrile argentinske vlasti te da su tvrdnje kako su djevojke mamili obrazovanjem lažne i obmanjujuće. Također tvrde da su žene primale naknadu za svoj rad.
