Biskup Jules Boutros iz Libanona izjavio je da iako su izraelski napadi navodno usmjereni protiv Hezbollaha, oni pogađaju sve Libanonce.
Govoreći iz Beiruta, 43-godišnji siro-katolički biskup Jules Boutros, kritizirao je informaciju da izraelske oružane snage napadaju samo lokacije povezane s milicijom Hezbollah koju podržava Iran.
„Nedavno smo imali dva napada na hotele u Beirutu, od kojih se jedan nalazi u pretežno kršćanskoj četvrti. I naravno, bilo tko bi mogao odsjesti u hotelu. Ne mogu znati je li militant Hezbollaha iznajmio stan iznad mene ili je neki libanonski građanin iznajmio kuću, a zatim je ustupio Irancu. To je briga svakog Libanonaca koji živi u zgradi s nekoliko stanova ili u velikoj četvrti. Dakle, rizik je posvuda“, kazao je biskup Boutros te se požalio: „Baš jutros sam bio u luci gdje je Sveti Otac slavio misu za mir, u prisutnosti ne samo kršćana nego i svih Libanonaca, a sada, nakon samo tri mjeseca, imamo više od milijun izbjeglica.“
Najgore na granici s Izraelom
Ipak, najgora iskustva su ona iz područja bliže granici s Izraelom. „Napali su kršćanska sela na jugu, pa čak i ubili svećenika, oca Pierrea El-Raïa. Mogli su biti napadnuti jer je neka kuća primila šijitsku obitelj ili je prošao militant Hezbollaha. Napadaju bilo koga, bilo gdje. Ne možemo reći da u Libanonu postoji sigurno mjesto“, ustvrdio je biskup te objasnio kako je veliki dio stanovništva na jugu izbjegao, iako su neki kršćani inzistirali na tome da ostanu, piše Nedjelja.ba.
„Ispraznili su cijeli jug Libanona. Govorimo o stotinama sela. To me osobno pogađa, jer moja obitelj tamo ima dom, moja majka je iz kršćanskog sela. Do sada nisu bili prisiljeni bježati, ali nama to puno znači jer su sve naše lijepe uspomene tamo. Ljudi koji su otišli ne znaju hoće li se ikada moći vratiti, a to je katastrofalno. Jako smo vezani za svoju zemlju. Naši preci su gradili te domove, brinuli se o njima, sadili masline, a sve je to ugroženo“, rekao je biskup Jules Boutros.
Rat unosi podjele
Na pitanje je li rat uzrokovao podjele među različitim libanonskim vjerskim zajednicama ili ih je zbližio, odgovorio je – oboje. „Prije nikada nismo čuli ljude iz šijitske populacije da kritiziraju Hezbollah, ali sada to čujemo. Nedavno je muftija šijitske zajednice upitan hoće li otvoriti vjerske objekte izbjeglicama, a on je rekao ne – da je to odgovornost vlade, a to je izazvalo negodovanje, posebno među šijitskom populacijom, koja je istaknula da su kršćani otvorili svoje crkve i samostane“, objasnio je biskup.
„U međuvremenu, sunitske, druzske i kršćanske zajednice ujedinjene su protiv ovog rata. Ne želimo rat. Ako imamo problema s Izraelom, trebali bismo pregovarati… Ne želimo se boriti“, istaknuo je mons. Jules.
Što se tiče brige za raseljene, kršćani su bili posebno aktivni. Biskupije diljem zemlje otvorile su vrata svojih crkava, samostana i drugih zgrada kako bi primile interno raseljene. U mnogim slučajevima su preopterećeni i očajnički im je potrebna pomoć, koja varira ovisno o situaciji.
