„PUNO me ljudi pita: ‘Oče Moses, kako da podignem svoju muževnost na apsurdnu razinu?’“, kaže otac Moses McPherson u jednom od svojih viralnih YouTube videa.
Uz heavy metal u pozadini i bučice u rukama, ovaj bivši krovopokrivač, danas svećenik Ruske pravoslavne crkve izvan Rusije (ROCOR), propovijeda o snazi, obitelji i vjeri – i odbacuje sve što smatra „previše ženstvenim“.
U njegovoj viziji muškosti nema mjesta za uske traperice, prekrižene noge, oblikovanje obrva, pa čak ni za konzumaciju juhe. „Pravoslavlje nije muževno – ono je jednostavno normalno“, kaže.
Otac Moses vodi crkvu u Georgetownu, u Teksasu, gdje je u samo šest mjeseci pripremio 75 novih vjernika za krštenje. Rastuća zajednica, kako kaže, privlači muškarce koje je moderni svijet ostavio praznima.
Softverski inženjer Theodore priznaje: imao je „život iz snova“, ali nije imao mir. „Društvo ne dopušta muškarcima da budu hranitelji – odmah nas proglašavaju toksičnima“, kaže.
Mnogi novopridošli vjernici odlučuju školovati djecu kod kuće, naglašavajući ulogu žene u obitelji. „Žene trebaju staviti obitelj ispred karijere“, poruka je koju dijele gotovo svi obraćenici.
Internet ima veliku ulogu u širenju vjere
Internet igra ključnu ulogu u širenju ove poruke. Otac Moses ima tisuće pratitelja, a njegova objava o šestom djetetu prikupila je 6.000 lajkova. Na društvenim mrežama dominiraju podcasti, videi i propovijedi u kojima se spaja tradicionalna vjera s antikonzumerističkim i „anti-woke“ stavovima.
Ali nije sve crno-bijelo. Elissa Bjeletich Davis, bivša protestantica, kaže da neki novaci krivo shvaćaju pravoslavlje: „Doživljavaju ga kao vojničku religiju za muškarce. To je pomalo smiješno.“
Za Bucka Johnsona, vatrogasca i podcastera, pravoslavlje je postalo novo sidro. „Zasićeni smo trenutnim društvom. Pravoslavlje nas uči da gradimo nešto trajno – obitelj, zajednicu, vjeru.“
I dok američki mediji kritiziraju pravoslavne veze s Rusijom, za mnoge Amerikance upravo je Rusija simbol očuvane duhovnosti i tradicionalnih vrijednosti. U tom kontekstu, vjera više nije samo osobni izbor – postaje i oblik kulturnog otpora.
