Pietro Parolin, 70-godišnji talijanski kardinal, sve se češće spominje kao glavni favorit za novog papu nakon smrti pape Franje.
Parolin, koji je desetljeće proveo kao državni tajnik Vatikana – funkcija koju mnogi smatraju svojevrsnim “premijerom” Svete Stolice – trenutačno predsjeda zasjedanjima Kardinalskog zbora, zaduženog za izbor novog poglavara Katoličke crkve.
Parolin je jedini kandidat kojeg osobno poznaje svih 133 kardinala s pravom glasa u konklavi
Upravo mu ta prepoznatljivost daje prednost pred ostalim potencijalnim kandidatima, pogotovo nakon što su kardinali Giovanni Battista Re i Leonardo Sandri, koje je imenovao sam papa Franjo, izgubili pravo sudjelovanja u konklavi jer su navršili 80 godina.
Parolinova uloga dodatno je ojačana tijekom pogrebnih obreda za papu Franju. Upravo je on predvodio misu u bazilici Santa Maria Maggiore, kojoj je nazočilo više od 250.000 vjernika, prenosi Dnevno. Njegova dirljiva homilija, puna hvale za preminulog papu, u medijima je protumačena kao neizravna, ali snažna kandidatura za Petrovu stolicu.
Od skromnih početaka do vrha Crkve
Parolin potječe iz talijanske pokrajine Vicenze, regije poznate po snažnoj katoličkoj tradiciji. Svećenički poziv osjetio je već kao dječak, a u sjemenište je ušao sa svega 14 godina. Nakon ređenja 1980. studirao je na papinskom Gregorijanskom sveučilištu i elitnoj Papinskoj crkvenoj akademiji, gdje se školuju budući vatikanski diplomati.
Tijekom diplomatske karijere služio je u Nigeriji, Meksiku i Italiji, a 2009. ga je papa Benedikt XVI. imenovao apostolskim nuncijem u Venezueli. No najveći iskorak doživio je 2013., kada ga je papa Franjo – netom nakon svojeg izbora – postavio za državnog tajnika, što je izazvalo iznenađenje jer Parolin tada nije bio široj javnosti poznat.
Iako njihova suradnja nije uvijek bila glatka, Parolin je ostao lojalan papi Franji, ističući se kao umjereni reformist. Zauzimao se za ukidanje obveznog celibata, ali se protivio promjenama crkvene doktrine u pitanjima poput eutanazije, pobačaja ili istospolnih brakova.
Posebnu pažnju posvetio je odnosima s Kinom, sudjelujući u povijesnom sporazumu kojim su uređeni načini imenovanja biskupa u toj zemlji. Također je vodio humanitarnu instituciju Villa Nazaret za siromašne studente.
