Dok ratni sukobi na Bliskom istoku eskaliraju, fokus svjetske javnosti s nafte i plina seli se na najkritičniji resurs regije – pitku vodu.
U pustinjskim zemljama Zaljeva, gdje rijeka gotovo nema, život stotinu milijuna ljudi ovisi o postrojenjima za desalinizaciju morske vode. Stručnjaci upozoravaju da bi koordinirani napad na ovu infrastrukturu bio ravan upotrebi nuklearnog oružja.
Eskalacija je već opipljiva; iranski dron nedavno je oštetio postrojenje u Bahreinu, dok Teheran optužuje SAD za napade na njihovu vodnu infrastrukturu.
Za zemlje poput Kuvajta, Bahreina i UAE-a, koje do 90% vode dobivaju desalinizacijom, uništenje ovih pogona značilo bi egzistencijalni slom. Zalihe vode u nekim državama iznose tek nekoliko tjedana, a popravak visokotehnoloških postrojenja može trajati mjesecima.
Iako međunarodno pravo napade na civilnu vodnu infrastrukturu klasificira kao ratni zločin, trendovi iz Gaze i Ukrajine pokazuju da voda postaje legitimna meta. U “kraljevstvima slane vode”, kako ih nazivaju znanstvenici, strah raste s dolaskom vrućina.
Napad na desalinizaciju ne bi uništio samo gospodarstvo, već bi izazvao humanitarnu katastrofu nezamislivih razmjera, prisiljavajući milijune na bijeg iz užarenih, žednih gradova.
