Učitelj Muhamed Dreković (48) iz Tutina (Srbija) je tijekom ljetnog raspusta, uz pomoć prijatelja, u potpunosti renovirao učionicu koju sada ispunjavaju njegovu prvašići.
Muhamed je učitelj više od dva desetljeća. Na početku svog zaposlenja, radio je u isturenim odjeljenjima u školama u prigradskim mjestima, u kojima se trudio da, na bilo koji način, ostavi osobni pečat – dobrom suradnjom s učenicima i roditeljima, ali i različitim akcijama, bilo da su u pitanju aktivnosti s učenicima, bilo da je uređivanje prostora u kojima borave.
Sada je učitelj napravio revolucionarni korak u osnovnoj školi u kojoj radi skoro dva desetljeća – on je za vrijeme ljetnog raspusta odlučio u potpunosti renovirati učionicu u kojoj je boravio prethodnih godina.
To je bilo teško, prije svega zbog financija jer je trebalo pokriti sve troškove. Međutim, učitelj je čvrsto odlučio da svoje prvašiće dočeka u jednom potpuno novom i opremljenom prostoru, a prije svega da ih rastereti teških školskih torbi i rančeva.
Imao je financijsku podršku svog sugrađanina Jasmina Debejića.
“Ove godine sam dobio 28 đaka prvaka, od kojih su troje s poteškoćama u razvoju. Za njih posebno imam sluha. Održao sam prvu tribinu ‘Rad s djecom s poteškoćama u razvoju’. Htio sam da im oplemenim prostor, ne samo njima, nego svima nama jer ipak ovdje boravimo nekoliko sati dnevno(…) Otac mi je bio učitelj, tako da volim prosvjetu od malih nogu. Nažalost, trenutno stanje u prosvjeti je katastrofa. Od plaće se ne može živjeti, pa pored toga što radim kao učitelj, bavim još nekim poslovima”, priča na početku razgovora učitelj Muhamed koji svakodnevno oduševljava svoje učenike nekim gestom.
Svojim učenicima je osigurao ormariće
Prije početka školske godine, učitelj je pomislio na ta mala bića koja svaki dan moraju da nose preteške torbe na leđima. I tako je sve krenulo.
“Želja mi je bila da, pošto uzimam prvi razred, a djeca su mala i nose preteške ruksake, da im nekako osiguram ormariće, kako bi u njima mogli da ostavljaju knjige koje im nisu potrebne svakog dana, da ih džabe ne nose kući. I tu kreće priča sa mojim prijateljem Jasminom, uspješnim privrednikom koji mi je izašao u susret i ponudio se da nam kupi ormariće”, nastavlja učitelj.
Učitelj Muhamed, pored prosvjete, radi i dodatne poslove jer nije nepoznanica da su plaće u obrazovanju male. Pošto se privatno bavi enterijerom, “iskoristio” je svoje kontakte i prijatelje u ovu dobru i humanu svrhu, uz pomoć kojih je i napravio pravu oazu za djecu.
Poslije nekog vremena, u pomoć su mu pritekli i prijatelji iz generacije 74/75, odnosno njegovi školski prijatelji koji su u velikoj mjeri sudjelovali u doniranju neophodne opreme za učionicu.
Parket koji je star pedeset godina, učitelj je sam “sredio”: “Ormarići su, kao što sam rekao, koštali 4.000 eura. E sad, sve je stvar gimnastike i racionalnog razmišljanja, ali jedno je sigurno – da bi sredili učionicu i da bude u stanju u kojem trebaju biti, potrebno je sigurno desetak tisuća eura.”
Učitelj nije ni od koga tražio pomoć, ali mu je bilo važno da ima podršku od direktorice škole.
Cijelu priču pročitajte na portalu Nova.rs
